Moderna groteska o apokaliptičnom čovjeku

U toku je rad na pripremi predstave "Samo pošteno pa ko koga zajebe" ili "Osmi smrtni grijeh". Koproducenti su OMO teatar, Bjelopoljsko pozorište, JU "Zahumlje" i Centar za kulturu Pljevlja

Tekst i režiju za predstavu „Osmi smrtni grijeh” potpisuje Obrad Nenezić, a igraju Moamer Kasumović i Omar Bajramspahić. Scenografiju je uradio Darko Musić, kostim Olivera Eraković, muziku Bobana Dabović Đurić, a dizajn Adela Bajramspahić. Predstava će premijerno biti izvedena 2. septembra u Nikšiću, a prvu reprizu imaće 5. septembra na "Ratkovićevim večerima poezije".

– "Samo pošteno pa ko koga zajebe" ili " Osmi smrtni grijeh" je groteska. Moderna groteska o apokaliptičnom čovjeku - umjetniku koji živi život bez sistema vrijednosti. Koji je evoluirao ili se vratio u svoje prapočetke, van civilizacijskih načela i zakona. Ovo je priča o glumcima, o stvaralaštvu, o pozorištu. O pozorištu u pozorištu. O predstavi u predstavi. Priča je smještena u "Biro za izgubljene stvari i ljude" u podrumu ispod podruma nekog pozorišta. Ovo je predstava u predstavi koja slavi glumca i stvaralaštvo, ali koja stvari naziva pravim imenom-kaže Aleksandar Srdanović, predsjednik OMO Teatra.

Predstava posvećena glumcu i pozorištu

Glumac Moamer Kasumović navodi da je u pitanju prvi projekat novoosnovanog OMO teatra, koji su zajedno osnovali on, Nenezić i Bajramspahić.

– Veliko hvala "Zahumlju" na ustupljenom prostoru, Olji na fantastičnim kostimima, Bobani na divnoj muzici i Darku na kreativnoj scenografiji. Vidimo se u "Zahumlju" - poručio je Kasumović.

Bajramspahić kaže da je pokrenuta prava priča pokretanjem OMO teatra.

– Čast je dijeliti scenu sa Kasumovićem, i stvarati sa tako posvećenim saradnicima. Ovo je priča koja se tiče svih nas, predstava koja je posvećena glumcu i pozorištu. Tim je motiv viši - kazao je Bajramspahić.

Kako kaže reditelj Obrad Nenezić svaka scena nosi naslov jednog od sedam smrtnih grijehova i tematski se bavi njime, dok je osmi smrtni grijeh upravo čovjek i njegovo stvaralaštvo. Otuda podnaslov "Osmi smrtni grijeh".

– U biro prvo dolaze bogate i slavne stvari, tj. likovima se čine bogate i slavne, gdje pronalaze svoj uspjeh i muku: od nezgoda i zgoda, od omiljenih do omraženih pozorišnih, filmskih i književnih likova, garderobe, hrane, nakita, umjetnina, dokumenata... koje oni biraju - dio upisuju, a dio otuđuju i prodaju starinarnicama, a dokumenta kriminalcima... od čega lagodno žive, uprkos malim platama. Ali, kako vrijeme odmiče sve je manje vrijednih stvari… sve dok jednog dana im ne stigne beba... dugo očekivano dijete... Još jedna izgubljena duša, kao što su i oni prije nje, i ko zna koliko njih prije, i koliko će ih biti poslije, tako da je ovo i priča o gubitku identiteta, ali i porodice, tj. onog što nas čini plemenitim životinjama, ako smo još uvijek… Ali, kad radite mučne teme, sa ekipom sa kojom ja radim, onda prestanete da razmišljate o bilo čemu drugo, osim o procesu i stvaranju jednog novog organizma, ranjivog a neuništivog, kakva je jedna pozorišna predstava - navodi Nenezić.