FILIP GRBIĆ VEČE 2 / -GRAD TEATAR, BUDVA

Neravnodušnost je uvijek znak talenta

Trg pjesnika festivala "Grad teatar" ugostio јe pisca Filipa Grbića, koji je predstavio svoj najnoviji, treći roman "Kanon potištenog uma". Moderator večeri bio je Igor Perišić, teoretičar književnosti i književni kritičar, saopštavaјu iz festivalske pres službe

Filip Grbić je naveo da јe na Trgu pјesnika ponovo nakon šest godina, i da "vjerovatno nema prijatnijeg mjesta za razgovor o književnosti za jednog pisca iz Beograda nego što je Budva, i to upravo ovo mjesto". Јer, napominje, prethodno gostovanje ostalo mu јe u liјepom sјećanju.

Na pitanje Perišića da li je pisanje pokušaj odgovora na stanje duha savremenog svijeta, Grbić je sebe uporedio sa haruspeksima, rimskim sveštenicima koji su sjekli utrobe ptica da bi, prema načinu na koji se organi rasporede, proricali budućnost Rima.

– Kao rimski haruspeks, ne znam koliko uspješno, nastojim da istovarim tu utrobu savremenosti, da se u njoj razaberem, kako bih dokučio šta nam je, kao savremenim ljudima, dosuđeno - rekao je Grbić, dodajući da osjeća poetičku obavezu i legitimaciju da piše o trenutku vlastitog života.

Koga pisac ne voli da sretne

Grbić je kazao i da ima potrebu da više nikad ne sretne neke ljude.

– Desi se da izađete, debitujete, objavite roman, i onda taj roman doživi uspjeh. Tada počnete da se upoznajete s piscima koje ste prethodno znali samo iz javnosti. Onda vam se pisci i književni svijet do te mjere smuče da imate potrebu da više nikad u životu ne sretnete nijednog pisca. Iskreno, to važi i za kritičare, za čitav taj kulturni pogon, cijelu infrastrukturu koja se hrani književnošću: akademske institucije, univerzitete, razne žirije, nagrade i klanove, uticajne interesne grupe. To je do te mjere odvratno da neko ko voli književnost mora to shvatiti kao kategorički imperativ – da se odatle skloni što prije. To je jedini način da spasite i sebe i da zadržite taj stvaralački impuls u svom infantilnom, dječijem vidu, u dobrom smislu te riječi – da se dalje radujete što ste zapisali neki fragment, uhvatili neki detalj i tako dalje - naveo je Grbić.

Na pitanje šta je u književnosti uspio da kaže što ne bi mogao u filozofiji, kazao je da na to pitanje i sam traži odgovor.

– Neugodno je govoriti o tom odnosu između filozofije i književnosti. S jedne strane, čini se da su to dva različita puta ka istom cilju. Ako postavimo dokučivanje istine o egzistenciji kao cilj, onda književnost to postiže kroz fikciju, karaktere, zaplete, lirske izraze, metafore i slike. Filozofija, s druge strane, mora biti očišćena od tih slikovitih sadržaja i strogo pojmovno dokučivati istinu. Kao filozof, preoprezan sam i s izvjesnim strahopoštovanjem pristupam filozofiji. Tu se teško usuđujem da prekoračim granice onoga što je hermeneutički dato u tekstu, pa se vidim više kao egzegeta. Možda i živimo u dobu egzegeze, dobu velikog komentarisanja. Književnost mi, s druge strane, omogućava da budem drzak i provokativan na način na koji mi akademski rad nikada nije dao priliku. Omogućava mi da preskočim akademski rigor i naučnu aparaturu i da saopštim nešto što mi je hitno u smislu vlastite egzistencije. Međutim, kada počnemo da ljuštimo i tumačimo vlastitu egzistenciju u literarnim sredstvima, ubrzo ćemo doći do epohalnog trenutka. Uvjeren sam da, kada počnemo da kopamo po sebi, ne nalazimo neko svoje sopstvo nezavisno od relacija u kojima živimo, već nabasamo na ono istorijsko "sada" sa velikim S, koje traži da bude protumačeno - ističe Grbić.

Grbić smatra da јe zadatak umjetnosti, filozofije ili religije, da nas stalno drma i podsjeća da ne možemo tek tako proći pored smrti, tragediјe.

– Neravnodušnost je uvijek znak talenta. Koeficijent i marljivost ne mogu da izraze talenat; on se pojavljuje kada prestane ravnodušnost. Kada prestane ravnodušnost prema tim fundamentalnim pitanjima, tada počinje nešto, tada počinje promjena načina života. Prestanak ravnodušnosti je siguran znak književnog talenta - kazao je Grbić.