Piše: prof. dr Dragan Koprivica
Teško je i povjerovati u tako nešto, pa zato uslovno optužujem: ako je bilo ko, ikad, igdje, bilo kojim povodom, u bilo kakvom mentalnom stanju i afektu, mogao javno reći da mu se Herceg Novi i Novljani gade... I da je Herceg Novi "balega od grada"... Koji treba zaobilaziti u širokom luku..! Onda tu više ni konzilijum psihijatara ne pomaže...
Zato ipak ne vjerujem da je iko tako što stvarno mogao kazati, te je takvo huljenje možda nekom zlobno pripisano, što bi već i imalo neko logično objašnjenje.
Ne zaboravimo da je u tom "mrskom" Novom bivao i veliki nobelovac Ivo Andrić, pa se postavlja i logičko pitanje – da li se to onda nekom gadi i Dom Iva Andrića, i Andrićeve stope po Novome, gdje je rado boravio.
Naravno, teško se neki pisac sa naših prostora smije porediti s Njegošem, pa i velikani, humanisti, ali je indikativno kako o Herceg Novom zbori upravo jedan takav književni gorostas, čovjek i humanista. Za kojeg ne postoje, kako se to danas bizarno kaže, čak "ni udaljene sumnje" da je gradio svoj književni ugled služeći mračnim ciljevima režima da bi mu, zauzvrat, lojalnost bila isplaćena u nagradama i štampanim knjigama...
Pa pjesnik, vladika i vladar dade svoj ovakav sud o tom magičeskom gradu: "Novi Grade, sjediš nakraj mora,/i valove brojiš niz pučinu/kako starac, na kamen sjedeći,/što nabraje svoje brojanice."
Tako upravo jedino i treba pisati o Herceg Novom. Naravno, ko umije... Pa se postavlja pitanje: ima li ljepšeg opisa, ljepše slike Novoga ikad igdje? Teško da će je biti... Ali, to je tako kad pišu pravi pisci, velikani duha i pera...
No, ponavljam, da je bilo ko uistinu mogao i pokušati da pljuje po Herceg Novom i Novljanima, uz navodni stav da mu se Novi i Novljani gade, i da je riječ o balezi od grada, koju treba zaoibilaziti u širokom luku, lično u to i dalje ne mogu povjerovati...
Pa i da je riječ o marketinškom, jeftinom sticanju političkih i književnih poena na način kako ne pristoji nikome, a ne bilo kojem intelektualcu, posebno ne piscu. A pritom i obični građani znaju da je mržnja loš saveznik. A mržnja, uz pokušaj pljuvanja po bilo kojem gradu i građanima na bilo kojem meridijanu, prevazilazi čak i tlapnje jurodivih junaka najmračnijih psiholoških romana...
Ali, kod nas se često dešava da neko povjeruje za sebe da je pisac, pa na kraju samo postane, najčešće, bizaran književni junak, negativan lik romana uživo.
Dakle, ako je uopšte tačno to, da je neko i pokušao oblatiti Njegošev grad koji "sjedi nakraj mora i valove broji niz pučinu", onda je riječ samo o još jednom grotesknom prilogu za frazeologizam: "Crna Gora – zemlja čuda".
