Tribina "Riječ" Udruženja književnika Crne Gore, prva nakon ljetnje pauze, bila je posvećena obilježavanju jubileja - 200. godišnjici rođenja pjesnika Branka Radičevića. Veče je nosilo naziv kao istoimeni stih Miloša Crnjanskog koji je posvetio Radičeviću "Lutam, još, vitak, sa srebrnim lukom...".

U Plavoj sali Srpske kuće o značaju poezije pjesnika romantizma, koji je prvi uspješno pisao poeziju na srpskom narodnom jeziku, govorio je književnik i kritičar Perivoje Popović. Ali, podsjetio se i jedne anegdote vezane za (ne)objavljivanje njegovih stihova ovom pjesniku u nekadašnjoj podgoričkoj "Pobjedi". Posebno se osvrnuo na "Đački rastanak" - "Kolo", navodeći da je i sam Branko Radičević bio "kamen kremen srpske poezije", otac savremene srpske poezije.

PrisutnIma se potom obratila pjesnikinja i književna kritičarka Milica Kralj, podsjećajući da se upravo pojavom stvaralaštva Branka Radičevića desio najznačajniji preokret u srpskom pjesništvu.

– Glasom narodnog jezika i narodnog stvaralaštva, obznanio je Radičević vlastitu slobodu stvaralaštva, svježinu neposredne riječi i njene treptave melodije, neposrednu ljepotu i lakosani uzlet ka sferama životne radosti i životnog izobilja - rekla je Kralj.

Radičevićeva poezija je mladalačka, poletna, razdragana, erotična i vesela, dodaje Kralj.

– Sazvučje melodijsko i sazvučje prirodnog osjećanja elektriciteta, prepuno neponovljive energije; neposrednost i jednostavnost, njegova virtuozna elegancija njegove dikcije, njegova tijesna priljubljenost uz nacionalnu stvarnost, njegovo prkosno i bez ustručavanja uskakanje u najaktuelnije probleme srpskih društvenih borbi – učinili su da ono postane sastavni dio srpskog nacionalnog života i srpske nacionalne vjere u budućnost, a ime Branka sinonim pjesnika. Taj slavuj naše poezije zapjevao je čistotom svoje duše čistim glasom, čistom melodiijom i vinuo se put nebesa - rekla je Kralj, ističući da je u Radičevićevom stihu sve prirodno i samotvorno, bez nedoumica i problema objašnjenja.

Veče je počelo Radičevićevim stihovima koje je čitao Ljubisav Bjelić Moračanin, a završeno stihovima Branku u čast, koje su čitali članovi UKCG.