Pozorišna kritičarka i teatrološkinja, feministička teoretičarka i književnica, Nelević je kazala da je pisala cijelog života, i da je to način na koji je artikulisala svoje misli.

– Možemo puno razgovarati o tome šta je pisanje, i šta se njime postiže, ali svako pisanje je pokušaj i traganje za smislom. To je pokušaj da se neko iskustvo uredi i uobliči, prema sopstvenoj imaginaciji. To je jedna kompleksna djelatnost, estetska, umjetnička, ali istovremeno intelektualna i istraživačka - kazala je Nelević, dodajući da njen roman "Mali roman u blatu" nije dugačak, ali je morala mnogo stvari da istražuje i pita. "Ono što je bio okidač za nastanak romana jeste imaginacija, priča, slika, jedna situacija", naglasiila je ona.

Ljubitelji književnosti imali su priliku da slušaju i profesoricu, lingvistkinju i književnicu, Slavicu Perović, koja je kazala da su njeni romani naslonjeni na duboko istraživanje. Kao lingvista, kaže, bavi se jezikom kao sistemom.

– U jednom trenutku mi se učinilo da sam dovoljno ovladala time da znam jezik kao zanat, i htjela sam da vidim kako mogu da ga u umjetničke svrhe upotrijebim. Naravno, ta umjetnička svrha morala je da postoiji u meni kao nekakav poriv i potreba, koja možda u tom dijelu ima smisla sa onim da ostavim neki trag, i da li moj glas nekome nešto znači. To je duboko promišljanje, istraživanje i jedna užasna odgovornost - naglasila je Perović, dodajući da pisac mora biti ozbiljan u onome što je realnost koja ulazi u roman.

– Užas se povećava i mislim da kulminira onog trenutka kada treba da pritisnete "enter", gdje će čitav vaš roman i rukopis otići izdavaču. I onda ste vi pred onim trenutkom da se zapitate da li to uopšte ima smisla - istakla je Perović, koja je autorka romana "Life Lift", "Beton Bluz" i "Nova Nora".