Svjetski dan poezije koji se obilježava 21. marta Udruženje književnika obilježilo je prigodnim programom na Tribini "Riječ" kojoj je ovaj put tema bila "Jedni (o) drugima".
Pjesnikinja i kritičarka Milica Kralj, urednica Tribine "Riječ", podsjetila je da UKCG ovaj datum obilježava duže od dvije decenije, kao i na istorijat obilježavanja dana posvećnog samo poeziji, te na činjenicu da je UNESKO 1999. godine proglasio 21. mart Svjetskim danom poezije. "Od svih umjetnosti, poezija je na prvom mjestu", zapisao je Kant, podsjeća Kralj.
– Za mene poezije jeste i način disanja i privilegovani dar izjednačen sa životom samim; ako ne pišem ja ne postojim. I moje poimanje i jeste apsolutna odanost Pjesmi, najveličanstvenijem, aristokratskom i najtananijem žanrovskom književnom rodu. I dok u apsolutnoj osami ispisujemo ono neizrecivo što se duboko zacarilo u našem biću, dok pokušavamo da ga dosegnemo u mjeri svog tvoračkog dara, mi zapravo ne pišemo samo sebi, i samo o sebi, već "Jedni (o) drugima" ili "Jedni drugima" - rekla je Kralj. No, poezija nije samo pitanje zanosa ili inspiracije, već i uobiličavanje pjesničkog dara kroz uporni rad - uporno, neprestano i neprekidno traganje, navodi Kralj.
– Svaki trenutak života može biti i značajan, i beznačajan, ako ne uspijem da ga uobličim riječima. I zato sam stalno u neprekidnom lovu na odbjeglu riječ, na otkrivanju jedne Tajne koju bih u sadejstvu sa drugim skladnim, harmoničnim, udivitelnim fluidnim riječima - utkala u savršenu jedinstvenu neponovljivu Pjesmu - kaže Kralj, ocjenjujući - "Pjesma kao ekvivalent vlastitog života!".
Ovom prilikom publici i književnicima obratio se i pjesnik i kritičar Miljan Nikolić problemskim tekstom naslovljenim "Poezijom kroz zid". U tekstu se bavi ne samo tvorenjem poezije, već i njenim odnosnom s književnom kritikom, odnosom s čitaocem, tehnologijom, kao i statusom poezije i pjesnika u kulturi i društvu danas.
– Poezija je ispunjavanje nebića sopstvom kog pjesnik prevodi na univerzalni govor čovječanstva. Istinska poezija je tako dostupna svim jezicima ovog svijeta, govori ono što se može dekodirati u ljudskom biću snagom misli, vizije i napokon srca, te male omražene i protjerane riječi iz vokabulara knjiških teoretičara čiji talenat nikad nije bio sporan, jer ga nerijetko i nemaju. Poezija je reanimacija svijeta putem jezika i vatre - kazao je Nikolić.
"Poeziju valja bolovati do posljednje misli, pjesničke slike... I poneku rimu sačuvati, da iritira esnaf književnih teoretičara", dodaje Nikolić.
– Poeziju će i dalje pisati samo pjesnici. A pjesme i pjevanija mnogi koji poeziji uzalud strijeme. Poezijom se svakako vrijedi kretati, kroz zid ignorantske ćutnje svih koji imaju samo jedan zadat okvir po kome mjere šta ona jeste i kako treba pisati. Pisati poeziju, čitati, ali je i živjeti. Da bi zidovi imali čemu da se čude. Znate, to su oni unutarnji zidovi, samoizgrađeni u glavama onih koji ne vjeruju u pjesničke zablude - zaključio je Nikolić.
Коментари (0)
Оставите свој коментар