Alorić, Đurić, Peković i Jovović / -FOTO: ŽIVANA JANjUŠEVIĆ

Pjesnik koji je svjesno izabrao slabost prema ljepoti

UKCG i Narodna biblioteka "Radosav Ljumović" organizovali veče posvećeno književniku Milu Boškoviću (1937 - 1974)

Povodom 50 godina od smrti književnika Mila Boškovića (1937 - 1974) Udruženje književnika Crne Gore (UKCG) i podgorička Narodna biblioteka "Radosav Ljumović" organizovali su veče posvećeno pjesničkom i proznom stvaralaštvu ovog autora.

Književnik Novica Đurić, predsjednik UKCG, naveo je da se nada da je ovo samo početak dešavanja kojima će se ukazati na značaj stvaralaštva književnika koji danas nisu u fokusu kritike i čitalaca.

Đurić je istakao da Boškovićeva poezija odražava društvena i politička previranja njegovog vremena, što se ogleda u njegovoj znalačkoj sposobnosti prikaza suštinskih ljudskih emocija i refleksija o svijetu u kome živimo. Njegovom smrću, dodaje Đurić, završena je i jedna važna književna epoha ne samo u Crnoj Gori, već i regionu.

– Poezija Mila Boškovića bila je duboko ukorijenjena u temama prolaznosti, čežnje, nostalgije. Motivi koji su često prisutni u njegovim pjesmama iskazani su kroz prirodu kao metaforu, poput ptica, rijeka i vjetrova, kako bi opisao unutrašnje stanje i društvenu stvarnost. Nostalgija i melanholija su dominantni tonovi u njegovoj poeziji, naglašavajući osjećaj izgubljenosti u svijetu koji se brzo mijenja. Pored tuge i gubitka, njegovo djelo često sadrži i tračak nade i borbe za duhovnu obnovu - rekao je Đurić. Dodaje da je ovaj pjesnik kombinovao elemente romantizma i simbolizma, a premise modernizma Boškovićev stil su učinile jedinstvenim. Pritom, snaga jezičkog izraza nije umanjila refleksivnost i razumljivost Boškovićevog stiha.

Pjesnik i kad piše prozu

Profesorica Nataša Peković govorila je o Boškovićevom proznom stvaralaštvu, ističući da je u pitanju raznovrstan, osebujan izraz, koji se kreće u više književnih pravaca i epoha. Njegovo prozno djelo, dodaje, popunjava one praznine koje postoje u književnosti Crne Gore.

– Ono što karakteriše prozu Mila Boškovića jeste i da kada piše prozu, on je u stvari pjesnik. I to daje kvalitet liričnosti njegovim proznim tekstovima u smislu da određene postulate poetike proznih tekstova potpuno razgrađuje i stvara nove u maniru modernistčkog pripovijedanja. I slobodno mogu reći da njegov roman "Tivaida", koji je čekao 60 godina na objavljivanje, ima postmodernističke karakteristike - rekla je prof. Peković, koja je na izuzetno zanimljiv i stručan način govorila o Boškovićevoj prozi.

Književnik Darko Jovović takođe je govorio o Boškovićevoj poeziji. Ističe da je Bošković bio pjesnik raskošnog talenta i veličanstvenog duhovnog kova, svojevrsni književni mag čija vidovitost je izvirala iz svakog njegovog stiha.

– Pamćenje i poštovanje zaslužuje kompletno književno djelo Mila Boškovića, jer ono nadživljuje svaki pokušaj da se marginalizuje duhovna snaga onih koji vjeruju u riječi isto kao u ljekovite trave. Tim prije, kako je primijetio i književnik Ratko Deletić, Bošković kao da je cio svoj život sastavljao svoj poetski testament. Deletić, koji je dobro poznavao Boškovića i družio se s njim, zapisao je i da je "Bošković izabrao slabost prema ljepoti sasvim svjesno, kao što čovjek pije ljekoviti otrov koji će ga ojačati", dodajući da je Boškovićeva tajna u tome što ni u radosti ni u sumnji nije izgubio bit čovjeka - rekao je Jovović.

Na kraju večeri publici se obratio i pjesnikov brat Slobodan Bošković, koji živi i radi u Banjaluci, zahvaljujući organizatorima na večeri posvećenoj njegovom bratu.

Veče je vodio i čitao Boškovićeve stihove Dragan Alorić.