<p>Краљ, Денда, Шћепановић и Ћуковић</p>

Kralj, Denda, Šćepanović i Ćuković / -FOTO: SRĐAN BOLjEVIĆ

Pjevati, da bi se potom moglo raskošno ćutati

Pjesnička zbirka Boba Dende "Boško Jugović na Grahovu Polju" (Književna zadruga Srpskog nacionalnog savjeta, 2024.) predstavljena je na Tribini "Riječ" Udruženja književnika Crne Gore (UKCG). Promocija je održana u Manastiru Sveti Simeon Mirotočivi. Knjiga je predstavljena u segmentu tribine "Nove knjige članova UKCG"

O Dendinoj knjizi „Boško Jugović na Grahovu Polju” koja je ove godine nagrađena Vidovdanskom poveljom Tribine "Riječ" UKCG govorili su književnici Novica Đurić, predsjednik UKCG, Milica Kralj i Perivoje Popović, potpredsjednici UKCG, mr Aleksandar Ćuković i sveštenik mr Predrag Šćepanović.

Milica Kralj već na početku istakla je da Denda u knjizi "Boško Jugović na Grahovu Polju" pjesničkim lukom spaja dva pola – nacionalno i poetsko ishodište, višeslojnim pjesničko-istorijskim rasponom iz pjesme u pjesmu, iz ciklusa u ciklus. Pritom, dodaje Kralj, čini to "stihovnim narativnim obiljem zavičaja, odnosno predačkim nasljeđem koje je i sabralo i sabira i tragizam svih naših prostora, oličen kroz sva zbirna dešavanja, kroz pjesmu bola i ponosa, kako to kaže naš mladi Milutin Bojić". Kralj ističe da nas je ovom knjigom Denda podsjetio na ono što već kao da svi znamo, ali i naš poslovični zaborav da je Kosovo "ishodište poezije srpske gde se pesmom plače, gde se plačem peva, gde se smrću živi".

Knjiga iznikla iz poezije same

Knjiga je, kaže Kralj, naslonjena na našu klasičnu, kao i narodnu poeziju i predanje.

– Za Dendinu knjigu može se reći da je poput zrna ozime pšeničice, iznikla iz poezije same, dižući u nedostižne visine vlastiti iskaz i izraz kojim naš glavni junak, a glavni junak nije samo mladi Boško Jugoviću, već sva ona mladost i svi oni i brojni i još uvijek neizbrojani junaci, i znani i neznani koji su se našli na onom Stubu od mramora: "Čoveče koji srpskom zemljom stupaš...", pa sve i do ovog našeg Boba Dende, pjesnika koji pjeva vaskrsenje - plamenom pjesme i pamćenjem tradicije, nasljeđa - rekla je Kralj.

Ćuković navodi da se Denda odlučio za postupak koji odudara od glavnih savremenih književnih tokova. Tačnije, pjesnik se odlučio "za komplikovaniji i rizičniji, ali hrabriji poduhvat – onaj kome prethodi uzvik: ‘Neko je prošao ovim putem!‘"

– Manir njegovog pjevanja, nalik prostoru i vremenu, omeđen je Kosovom čime se upisao u nepregledni registar srpskih pjesnika koji su na sebe preuzeli teret pletenja stradalničkog veza, ruku ispruženih ka narednim pokoljenjima. Dendina poezija na kolektivno kosovsko vrijeme i kolektivni (sve)kosovski prostor kalemi lično kosovsko vrijeme i lični kosovski prostor - kaže Ćuković. No, pojašnjava Ćuković, Denda se nije "začaurio" u istoriji, već pjeva i o svojim savremenicima, o duhovnicima i pjesnicima i "pjesnicima". Ćuković navodi i da u zbirci značajno mjesto zauzimaju stihovi posvete njemu bliskim ljudima, porodici, da bi zbirku zaključio lirikom - "treba dakle samo ćutati/ i voljeti". Jer, sva pjevanja slivaju se u ćutanja, a sva pričanja začinju se u ćutanju, kaže Ćuković.

– Pjesnik Bobo Denda naumio je da nas suoči sa nama samima uvodeći nas u ćutanje. Poslije svake pjesme, svakog stiha, svake svoje knjige... Ćutanje je zalog za budućnost. I zato pjeva, da bi se imalo od čega raskošno i otmjeno ćutati - zaključuje Ćuković.