Veče Jordana Plevneša, makedonskog pisca, diplomate, gostujućeg profesora na mnogim prestižnim svjetskim univerzitetima i rektora internacionalnog Univerziteta "Europa Prima", upriličeno je preksinoć na osmom Festivalu "Ćirilicom". U pitanju je prvo Plevnešovo gostovanje u Budvi nakon više od trideset godina, prenosi festivalska pres služba.
S piscem je razgovarao reditelj Goran Bjelanović, koji je kazao da Plevneš nadrasta vrijeme na jedan nesvakidašnji način i da njegovo književno djelo karakteriše provlačenje izuzetno sofisticirane duhovne niti koja povezuje antičku književnost, romantizam i postmodernu i postavlja temelje za buduće pozorišne stvaraoce.
– Eto, naučnicima nije uspjelo da naprave krivulju vremena i onu crvotočinu, a njegov genijalni duh je uspio da sve te pozorišne pravce udomi u svojim djelima. I pokušati da Plevneša svrstamo u bilo koji žanr ili epohu bilo bi kao kad bismo more pokušali da ulijemo u neku bocu. Kakva god da je boca oblika prelivalo bi, a tako i Plevnešov duh preliva - istakao je Bjelanović.
Bjelanović i Plevneš razgovor su započeli prisjećajući se vremena u kojem je došlo do autorovog neslaganja sa establišmentom u bivšoj Jugoslaviji i Plevnešovom radu u Parizu gdje se susreo sa "najvećom od svih ljudskih tajni". Plevneš kaže da je otišao u Pariz ne bi li otkrio tajnopis egzistencije, a koji mu se "otvorio" na pariškom groblju Per Lašez, na grobu Modiljanija, Džima Morisona, i da je tu otkrio Oskara Vajlda koji kaže da se jedna ideja ne može nazvati idejom ako nije opasna.
– U tom smislu, mislio sam da postoje vertikale koje su podzemne i koje se ne vide na površini zemlje. I pošto su planete bezbrojne kao ljudske sudbine, riječ planetos označava usamljenog čovjeka, sve se svodi na usamljenog čovjeka. I jedan Bodlerov stih kaže da je sve počelo od jedan i sve završava u jedan. Tako da sam na pariskom groblju gdje sam radio kao metač groblja, otkrio da je vrijeme iluzija i da postojimo u svim vremenima, realnim i nadrealnim, i da se umjetnost rađa u stvari u nama kao jedina ideja da sam život može dobiti neki smisao - kazao je Plevneš.
Plevneš se prisjetio i posljednjeg Kongresa jugoslovenskih pisaca održanog u Novom Sadu u aprilu 1985. godine, gdje je svojim istupom kojim je javno progovorio o problemu - nepotrebnom prisvajanju pozitivnih istorijskih, ali i kasnijih ekonomskih (materijalnih) dobara i tekovina, postao i ostao disident u Jugoslaviji. Nakon toga izgubio je posao, iako su se njegove drame igrale u jugoslovenskim pozorištima. Povukao se potom, kaže, u rodno selo gdje je uradio dramu "R", koja je 1988. izvedena na američkim pozorišnim scenama. Nakon nje, napisao je brojna druga djela.
Plevneš se sinoć predstavio i publici u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović” u Podgorici.
