Predstava Jožefa Nađa, koreografa s naših prostora koji živi i radi u Francuskoj, u takmičarskoj je selekciji FIAT-a.
Komad počinje tjeskobno, sa uznemiravajućim zvucima, a iz totalnog mraka na scenu izlazi obezličeni, "obezglavljeni" lik, koji ima neki svoj ritam, a kojeg tumači Nađ. Njegov ritam ponekad dominira, ponekad se sinhronizuje, a ponekad povlači pred ritmom i pokretom sedam plesača koji dolaze iz Afrike, no uvijek se preplićući s njihovim "pričama", pojedinačnim i kolektivnim. I taman kad su svi u sali pomislili da je kraj, koreograf i plesači "postavili su" publici pitanje, pravu muzičku stanku, nakon koje je uslijedio njihov humorističan (?) odgovor - rege ritam pod tradicionalnim (obrednim) afričkim maskama.
Kako je u razgovoru s novinarima rekao Nađ, osnovni cilj "Punog Mjeseca" i jest istraživanje ritma, pokreta kao osnove, korijena. Zato se i fokusira samo na tijelo plesača, i zato na sceni i nema scenografije. No, do toga su i on i igrači došli postepeno, a, dodaje, na komadu rade šest godina i proces istraživanja nastavljaju.
– Kao da sam ponovo postao mladi koreograf. Sad mi je čista koreografija u centru pažnje. Ponovo otkrivam svijet, šta je ljudsko biće u dubini i kako može suštinski da se izrazi – kaže Nađ. No, napominje on, nije istraživao afričke ritmove, već je igru bazirao na džezu nastalom 1960/70-ih godina na ovamo. Taj period u džezu je za njega fascinantan. Po njemu je to revolucija u muzici.
– Pokušavam da istražim ono što ne može riječima da se iskaže - šta je iza mitologije, šta je iza rituala? Rituale smo već izgubili. Samo u Africi mogu da ih nađem i to učinim. Zbog toga sam izabrao ove plesače. A, i sam hoću da napravim iskorak, da otvorim novo poglavlje. U isto vrijeme, ovo je i moja lična mitologija, a koju želim da raščistim - kaže Nađ, dodajući da su plesači iz Konga, Obale Slonovače, Senegala, Burkine Faso i Kameruna.
Može se učitavati i istorija Afrike, a koja je vezana i za kolonijalizam, ali i za istoriju muzike, džeza, koju ovi igrači ne poznaju iako su joj ritmovi Afrike u korijenu. Zato je za njih bilo najteže izaći iz okvira tradicionalnog, a on se trudio da muzika - ritmovi ne budu replika afričke muzike.
– To je i moja istorija. Hoću da shvatim odakle dolaze strukture koje nosim u sebi. Još nemam odgovor. To je tajna. Možda tako i treba da ostane – kaže Nađ, ističući i značaj i potenciju energije punog Mjeseca, a koja je uvijek vezana za ritualno, obredno, mitsko, arhetipsko.
