Академик Љубомир Симовић / -ИК АРХИПЕЛАГ

Preminuo akademik Ljubomir Simović

Akademik Ljubomir Simović (1935-2025), jedan od najvećih modernih srpskih pjesnika i dramskih pisaca, preminuo je 16. aprila u Beogradu, obavijestila je njegova izdavačka kuća "Arhipelag".

Simović je napisao drame: "Hasanaginica", "Čudo u Šarganu", "Putujuće pozorište Šopalović" i "Boj na Kosovu", koje su izvođene na mnogim domaćim scenama, kao i u inostranstvu. Dobitnik je najvažnijih književnih nagrada za poeziju, dramu i esejistiku. Redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 27. oktobra 1994. godine.

- "Arhipelag" je zahvalan Simoviću za podršku i razumijevanje, dobru volju i pažljivo čitanje naših knjiga. Simović je godinama radio na knjizi pjesama "Riba sa dva repa". Iako je knjiga odavno bila završena, pjesnik je želio da nastavi da radi na njoj i posvećeno je radio praktično do samog kraja. O toj knjizi i o tome da će ona biti objavljena u izdanju "Arhipelaga" Simović je govorio u više intervjua. Objavićemo u narednom periodu pjesničku knjigu "Riba sa dva repa" kao još jedan znak Simovićevog pjesničkog trajanja i kao još jedan primjer da pjesnici se rađaju, pjesnici ne umiru - stoji u saopštenju "Arhipelaga".

Rođen 2. decembra 1935. godine u Užicu, Ljubomir Simović je u rodnom gradu završio osnovnu i srednju školu, a diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Tokom studija radio je kao urednik i odgovorni urednik studentskog književnog časopisa "Vidici". Radni vijek je proveo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda.

Romanopisac i esejista

Pored poezije i drama, Simović je posvećeno pisao i eseje o srpskim pjesnicima i dramskim piscima. Iz toga je nastala knjiga "Duplo dno" koja je doživjela više izdanja. Eseje o likovnim umjetnicima Simović je objavio u knjizi "Čitanje slika" (2023). Simović je napisao i dnevnik snova "Snevnik" (1998) i roman "Užice sa vranama" (1995).

Počev od knjige autopoetičkih i angažovanih eseja "Kovačnica na Čakovini" (1990), Simović je napisao čitavu serija knjiga u kojima je raspravljao o aktuelnim književnim, kulturnim, društvenim i političkim pitanjima: "Galop na puževima" (1994), "Novi galop na puževima" (1999), "Guske u magli" (2005), "Obećana zemlja" (2007), "'Titanik' u akvarijumu" (2013), "Žabe u redu pred potkivačnicom" (2016), "Odbrana Beograda" (2020) i "Neslana so" (2023). Odabrana djela Ljubomira Simovića u 12 knjiga objavljena su 2008. godine.

Objavio je pjesničke knjige: "Slovenske elegije" (1958), "Veseli grobovi" (1961), "Poslednja zemlja" (1964), "Šlemovi" (1967), "Uoči trećih petlova" (1972), "Subota" (1976), "Vidik na dve vode" (1980), "Um za morem" (1982), "Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj" (1983), "Istočnice" (1983), "Gornji grad" (1990), "Igla i konac" (1992), "Ljuska od jajeta" (1998), "Tačka" (2004) i "Planeta Dunav" (2009). Izbori iz Simovićevog pjesništva objavljen su u knjigama "Izabrane pesme" (1980), "Hleb i so" (1985, 1987), "Istočnice i druge pesme" (1994), "Učenje u mraku" (1995), "Sabrane pesme I-II" (1999) i "Pesme". "Knjiga prva i Pesme. Knjiga druga" (2005).