"Nadali smo se da će još mnogo stihova izaći iz Igorovog pera, i da ipak neće napustiti ovaj svijet u tako mladim godinama. Sigurni smo da će njegovi komadi još dugo živjeti na domaćim scenama i da će se još mnoge generacije publike radovati njegovim visprenim opažanjima o svijetu koji nas okružuje. Oni koji su ga poznavali malo bliže, pamtiće i njegovu duhovitost vedrinu koju je širio i van scene", saopštilo su iz Pozorišta "Boško Buha".
Zavičaj nosimo sa sobom, a inspiraciju crpimo iz djetinjstva
U intervjuu za "Dan", Bojović je svojevremeno istakao koliko je bio vezan za Crnu Goru.
– Podgorice i Nikšića, gradova u kojima sam živio i radio, u mojim komadima ima koliko i Gornje Zminice pored Zminičkog jezera na Durmitoru, odakle su Bojovići i Ljubotinja kod Cetinja odakle su Lubarde, moja ujčevina gdje sam proveo veliki dio svog djetinjstva i što je presudno uticalo na formiranje i moje ličnosti i sopstvenog autorskog stila. Četinarska brda s jedne strane i krš Crne Gore s druge, učinili su da dramski sukob postane osnova mog rada, učinili su da za sebe često u šali kažem da sam dijete iz "mješovitog braka": otac mi je sa Žabljaka a majka sa Cetinja. Koliko je krševitih brda u Lubardinim slikama, koliko je Crne Gore u "Guslaru" i "Zaklanom jagnjetu" i koliko je upravo to što je samo i karakteristično naše, opčinilo svijet do te mjere da na konkursima bude ispred Pikasa i Šagala? Umjetnost je kako kaže Viktor Igo (re)kreativni svijet djetinjstva. Gdje god da odemo, šta god da radimo, zavičaj nosimo sa sobom a inspiraciju za svoja djela, svakako crpimo iz djetinjstva - govorio je Bojović.
Bojović je bio čest i omiljen saradnik i podgoričkog Gradskog pozorišta, koje se od njega oprostilo, navodeći da su u njemu vidjeli prijatelja. Podsjetimo, u podgoričkom teatru Bojović je bio zaslužan za brojne uspješne predstave, bilo da je riječ o onima za djecu ili odrasle.
– Zauvijek ćemo biti ponosni na našeg Igora, zahvalni na svemu što nam je dao. Uz veliku ljubav i poštovanje čuvaćemo svaku njegovu napisanu riječ, svako slovo na papiru koje je cijelim svojim srcem dao našoj kući. Tvoj Durmitor je hladan večeras, kao i srca svih nas koji smo te imali u svojim životima. Mirno more kapetane i vječiti dječače, hvala ti na svemu što si uradio za nas. Tvoje Gradsko pozorište - naveli su iz podgoričke pozorišne kuće.
U pozorištu nikad nije dosadno
Bojović nam je tom prilikom rekao i da na pitanje šta umjetnike pokreće, odgovor nije ni malo jednostavan.
– Svojevremeno mi je Aleksandar Popović rekao: "Znaš, neće ti u pozorištu uvek biti lepo, ali nikad ti neće biti dosadno" i bio je u pravu. Eto, i to bi mogao biti jedan od odgovora. S druge strane, umjetnost nam pomaže da sačuvamo onaj najbolji dio svoje ličnosti, da sačuvamo dijete u sebi. Zato umjetnici i u poznim godinama umiru mladi - rekao je Bojović. Osvrnuo se tada i na prilike za rad u pozorištima.
– Jovan Ćirilov je, po mojem mišljenju, dao najbolji odgovor na to pitanje: "U pozorištu je uvek bilo `nikad gore` ali uvek na različit način". Jednom od prvih pozorišnih pravila me naučio moj pokojni đed Jovan koji je imao četiri razreda osnovne škole: "Kad najmanje imaš para, maži brkove voskom da izgleda da si jeo med". Eto, tako se u pozorištu radi od kad "znam za sebe", što bi opet u mom kraju rekli - govorio je Bojović.
Bojović je rođen u Nikšiću 1969. godine. Autor je brojnih komada za djecu i odrasle od kojih su najznačajniji "Izvanjac", "Happy End", "Ženidba kralja Vukašina","Bajka o caru i slavuju", "Baš Čelik", "Petar Pan", "Mačor u čizmama" i dr. koji su izvođeni na scenama brojnih pozorišta u zemlji i inostranstvu. Autor je i koautor scenarija za igrane filmove "Nož", "Lavirint", "Rat uživo", i TV serija "Snovi od šper ploče", "Dobro veče, deco" i drugih.
Dobitnik je Sterijine nagrade za tekst savremene komedije, 1995, za herojsku komediju "Mačor u čizmama" Sterijine nagrade za savremeni dramski tekst - zasad jedini tekst nagrađen ovom nagradom, a da je pisan za djecu, 1996, za dramu "Izvanjac", i brojnih drugih, od kojih se izdvaja Zmajeva nagrada za ukupan doprinos dramskom stvaralaštvu za decu koju je dobio 2004. godine.
Bio je dugogodišnji predsjednik srpskog ogranka UNIMA-e. Bio je 18 godina direktor i umjetnički direktor Pozorišta lutaka "Pinokio", a prije toga i direktor drame i dramaturg Crnogorskog narodnog pozorišta u Podgorici.