Ljetnja psihološka akademija, koja će biti održana danas i sjutra, 26. i 27. maja, u Herceg Novom, donosi važne teme koje nas sve dotiču – prijateljstvo u savremenom svijetu, psihološke aspekte klimatske krize i stvarne domete liderstva danas. Ovaj jedinstveni susret stručnjaka i zainteresovane publike ima za cilj da otvori prostor za razmjenu mišljenja, iskustava i ideja koje mogu oblikovati zdravije društvo.
Razgovaramo sa prof. dr Tamarom Džamonja, redovnom profesorkom na katedri za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu i urednicom edicije "Imago" u izdavačkoj kući "Clio", u pokušaju da otkrijemo zašto su baš ove teme izabrane, šta psiholozi (ne) govore, i kakvu zajednicu možemo graditi ako se ove poruke zaista čuju.
• Ljetnja psihološka akademija ove godine otvara važne teme koje se tiču i pojedinca i društva u cjelini. Kako ste birali baš ove tri teme - prijateljstvo, klimatsku psihologiju i liderstvo - i zašto smatrate da su one posebno važne danas?
– Ove teme su odraz upravo onoga što danas prepoznajemo kao izuzetno važna pitanja i probleme svakodnevnog života na koja psihologija kao nauka i kao primijenjena disciplina, može da ponudi odgovore i potencijalna rješenja. Povezane su sa najnovijim izdanjima izdavačke kuće "Clio", psihološke edicije "Imago". U okviru ove edicije, nastojimo da pratimo najnovije izazove i saznanja koji okupiraju pažnju i praksu psihologa.
• Savremeno prijateljstvo je sve češće izazov nego izvor podrške. Koje su to ključne psihološke prepreke u današnjem građenju i očuvanju prijateljstava i kako možemo da ih prevaziđemo?
– Prijateljstvo je fenomen čija je važnost prepoznata kroz čitavu istoriju civilizacije. Potreba da imamo prijatelje je jedna od osnovnih ljudskih karakteristika i ima mnogostruki psihološki značaj za našu opštu dobrobit. Još od vremena Aristotela, prijateljstvo se smatra osnovnim preduslovom za srećan život. Ipak, iako univerzalni fenomen, forme prijateljstva su promjenljive kroz vrijeme, različite kulture, kao i kroz faze individualnog životnog ciklusa. U današnje vrijeme je komunikacija i sa bliskim prijateljima često posredovana digitalnim formama komunikacije, dok je sve više rasprostranjen fenomen virtuelnih prijateljstava sa osobama koje možda nikad nismo sreli uživo. Postavlja se pitanje ko su nam stvarno prijatelji i kako možemo uporediti takva prijateljstva s nekadašnjim načinom druženja, licem u lice? Društveni mediji su opipljivo promijenili definicije i uslove druženja. Izgleda da je komunikacije sve više, a prijateljstva sve manje. S druge strane, ljudske potrebe za prijateljskom bliskošću se nisu promijenile.
Prijateljstvo je izvor podrške i radosti, ali i razočaranja. Visoka očekivanja mogu biti lako iznevjerana, a suprotstavljeni interesi dovesti do konflikta. Okolnosti posredovane komunikacije i nedostatak slobodnog vremena, predstavljaju izazov za očuvanje prijateljstava. Zato je otvoren, iskren i direktan razgovor, uz spremnost da saslušamo drugu osobu i dalje nezamjenljiv i dragocjen način očuvanja prijateljstva, a time i našeg ličnog blagostanja.
• Tema klimatske psihologije je relativno nova, ali sve aktuelnija. Kako psihologija može pomoći u razumijevanju i suočavanju sa emocionalnim i društvenim odgovorom na klimatske promjene?
– Na prvi pogled možemo se zapitati šta psihologija ima da kaže na temu klimatskih promjena jer se to pitanje prvenstveno vezuje za ekologe i druge struke. Međutim, kako se danas sve više suočavamo sa posljedicama klimatskih promjena koje direktno utiču na našu mogućnost preživljavanja u budućnosti, a da uprkos tome, veoma malo radimo na tome da smanjimo ove rizike, postaje očigledno da znanje i svijest o rizicima nisu dovoljni da se takvo ponašanje koje direkno vodi ka katastrofalnim posljedicama zaustavi. Tu se otvara prostor za uklučivanje psihologije, jer odnos prema klimatskim promjenama upravo svjedoči da ljudi ne zasnivaju svoje ponašanje na poznavanju činjenica i racionalnom mišljenju. Psihologija može pomoći u razumijevanju mehanizama koji leže u osnovi iracionalnog ponašanja, kao i u kreiranju programa koji mogu doprinijeti promjeni stavova i navika. Takođe, može pomoći pojedincima koji se danas u sve većem broju suočavaju sa klimatskom anksioznošću koja se javlja kao anticipatorna briga da će se situacija sa klimom pogoršavati toliko da će to imati katastrofalne posljedice po cjelokupan živi svijet u ne tako dalekoj budućnosti a da nad tim nemamo kontrolu, što razvija strepnju i doživljaj bespomoćnosti.
• Kada govorimo o liderstvu, često se prepliću psihološki, politički i etički aspekti. Šta psihologija liderstva danas može, a šta ne može da ponudi u kontekstu promjena i kriza kroz koje prolazimo?
– Psihologija liderstva upravo povezuje psihološke, političke i etičke aspekte ponašanja posmatrajući ih kao neodvojive i međuzavisne, ali ide i korak dalje, posmatrajući fenomen liderstva ne samo kao splet individualnih karakteristika i specifičnih okolnosti, već kao odnos lidera i njihovih sledbenika, odnosno kao složen društveni proces zasnovan na "deljenom identitetu" između lidera i sljedbenika. Dakle, psihologija liderstva nudi razumijevanje liderstva kao procesa stvaranja fenomena "mi". On se zasniva na nekoliko bitnih principa, kao što su opažanje lidera kao prototipa grupe koju predstavlja, koji radi u interesu te grupe, gradi osjećaj zajedništva i doprinosi doživljaju vrijednosti grupe. Naglasak je na riječi "opažen", jer upravo kroz način na koji lider sebe predstavlja (kroz retoriku i medijsku propagandu) ne mora odgovarati realnim karakteristikama i ponašanju lidera. Takav lider može biti izuzetno efikasan u pragamtičnom smislu, a da istovremeno izostaju karakteristike etičnosti, što će suštinski razlikovati konstruktivno, benigno, od destruktivnog, toksičnog liderstva.
• Jedan od ciljeva Akademije je i približavanje aktuelnih tema u svijetu psihologije javnosti. Kako učesnici i učesnice Akademije vide ulogu psihologa u javnom prostoru – i kako izgleda ta veza između struke i zajednice?
– Psihologija kao nauka i kao struka, sve više prepoznaje svoju ulogu u proširenju svog fokusa interesovanja o djelovanja sa pojedinca (i porodice) na zajednicu, od kreiranja specifičnih programa prevencije (npr. podrške marginalizovanim grupama, anti-stigma kampanje, borba protiv rodno zasnovanog nasilja i sl.) do učestvovanja u kreiranju javnih politika u različitim sferama djelovanja u cilju unapređenja kvaliteta života i mentalnog zdravlja građana.
• Ljetnja psihološka akademija nije samo stručni skup, već i prostor susreta i dijaloga. Šta je ono što Vi lično očekujete ili priželjkujete da se dogodi tokom ova dva dana - u formalnim i neformalnim dijelovima programa?
– Upravo očekujem da to bude mjesto susreta i prilika za razmjenu mišljenja. Vjerujem da nudimo neke važne i aktuelne teme koje interesuju ne samo stručnu, već i širu javnost, jer se tiču svih nas, a kreću se od značaja ličnih, prijateljskih odnosa, preko društveno-političkih, sve do ekoloških, klimatskih uslova u kojima živimo. Ova pitanja se ne tiču nas samo danas, već se tiču i naše budućnosti (i budućnosti naše djece), što mnoge u ovom trenutku brine, zbog čega je važno da prepoznamo i razumijemo ove fenomene iz različitih perspektiva, ali zajedno konstruktivno počnemo i da djelujemo.
