"Ništa dvaput" naziv je pjesme poljske nobelovke, pjesnikinje Vislave Šimborske. Snagu njenih stihova pretočio je u crteže slikar i ilustrator Rastko Radulović na istoimenoj izložbi otvorenoj u podgoričkom Centru kulturnih zbivanja "Ribnica". Postavku čini više desetina crteža u boji. Ovo je druga samostalna izložba mladog umjetnika iz Podgorice, a organizovana je uz podršku neformalnog Udruženja umjetnika Kulturna Baza Kunst, čiji je član.
Radulović je u Crnoj Gori prepoznat kao prvi registrovani student sa problemom iz spektra autističnih poremećaja.
– Dok sam studirao bilo mi je lijepo, imao sam puno prijatelja - Armina, Mariju, Iva, Stefana, Lili, Aleksandra i mnogo drugih. U ateljeu sam mnogo crtao, i sviđalo mi se tamo da radim, i imao sam sjajne profesore i asistente. Imao sam izložbe sa kolegama i prijateljima. Zajedno smo pili kafu posle časova - kaže Rastko Radulović, koji je pohađao Fakultet za dizajn i multimediju Univerziteta Donja Gorica. Nakon pohađanja praktičnog dijela nastave aktivno je nastavio da se bavi ilustracijom i slikanjem, a o uspjehu svjedoči i ova izložba. Razgovorajući s njim, i njegovom sestrom Tijanom Radulović, saznali smo više o njegovoj inspiraciji za rad.
Za naziv izložba, kaže, odlučio je jer je riječ o zanimljivoj pjesmi Šimborske. "U njoj ima puno knjiga, globusa, ključeva i blaga, pa ima puno detalja. Tu sam nacrtao i Šimborskin nakit i Palmu sa rijekom. Sve njene pjesme su zabavne i zanimljive, a ona je bila dobra osoba", kaže Rastko Radulović. Tijana Radulović dodaje i da ova pjesma, koja nosi snažnu poruku o prolaznosti, kao i o vrijednosti sadašnjeg trenutka, znatiželji i pažnji prema svijetu oko sebe, koja u sebi nosi ideju o neponovljivosti i značaju svakog, prožima se i kroz Rastkov "vizuelni" jezik, zbog čega je i iskorišćena kao naziv izložbe.
Predstavio se crtežima, kaže Rastko, jer, jednostavno voli i uživa da crta, i to sa mnoštvom boja.
– Volim puno boja i mogu da maštam sa pjesmama Šimborske. Nacrtao sam, između ostalog, "Šetnja vaskrslog" i "Komedijice". Te dvije pjesme su mi omiljene. U pjesmi "Komedijice" čovjek ima krila, može da leti i slobodan je. Obukao je i odijelo. U toj pjesmi su i blizanci anđeli koji gledaju ljudske komedijice. U pjesmi "Šetnja vaskrslog", ljudi koji su šetali livadom nosili su profesora koji je tri puta oživio. On je srećan i raduje se jer je lijep dan. Sve je zeleno i puno sreće. On će da ide u rijeku da pliva. Ići će duboko i zaroniće - pojašnjava nam svoje crteže i pjesme Šimborkse slikar. Na to se nadovezala Tijana koja ističe da je crtež suštinski medij kojim se njen brat izražava, i po kome je najprepoznatljiviji. Takođe, Rastkovi radovi odlikuju se intenzivnim kolorom i smjelim kombinovanjem boja. Boja kod njega, dodaje ona, ima ulogu ravnopravnog nosioca značenja, naglašava osjećaj radosti, slobode i razigranosti koji prožima njegove radove. "Ono što je ključno jeste činjenica da Rastko crta iz istinske potrebe i zadovoljstva", kaže Tijana.
Na mnogim crtežima pojavljuju se ptice, a kako nam pojašnjava Tijana, njen brat fasciniran je njima, njihovom formom, kao i činjenicom da mogu da lete, da su samostalne i slobodne.
– Volim da crtam ptice, njihova krila. One mogu puno da lete, da idu gdje hoće i slobodne su. Najviše volim bijele ptice. Nacrtao sam jednu pticu koja stoji na kovčegu da bi mogla da vidi raketu. Nacrtao sam i letećeg pauna - kaže Rastko Radulović, koji je dobitnik stipendije Fondacije Miloš Karadaglić za 2023/24. godinu, a koja se dodjeljuje darovitim pojedincima koji imaju razvojni izazov ili pripadaju ranjivim kategorijama društva, i čiji radovi već sada krase brojne privatne kolekcije u Crnoj Gori i Evropi.
