Publika je nedavno imala priliku da pogleda izuzetnu izložbu fotografija univerzitetskog profesora Relje Erakovića naslovljenu "Limovi i ljese". Izložba, koja je bila segment ovogodišnjeg izdanja manifestacije "Podgoričko kulturno ljeto" bila je postavljena u prostoru neuobičajenom za prezentaciju fotografije - u bravarskoj radionici "Mathaus" vlasnika Miloša Raičevića, koja se nalazi u dvorištu porodične kuće Dragana Raičevića u Podgorici.
Eraković se predstavio sa 50-ak fotografija koje bi se mogle u najširem smislu nazvati pejzažnim. No, ono što je karakteristično za svaku od njih, jeste da imate osjećaj prisustva čovjeka iako nigdje nema ljudskog lika ili figure. Odnosno, prisustvo čovjeka kao nekoga ko je svojevremeno aktivno u prošlosti oblikovao svojim radom taj pejzaž, a sada, u ovom trenutku, u pejzažu su ostale samo memorije na njega. Jer i ljese koje su otvarale ili zatvarale prostor, i limovi kojima je pokrivao kolibe, kuće, koristio ga i u druge svrhe, ljudskih je ruku djelo. A, sada iako čovjeka više nema na obzoru, tu su njegovi tragovi. Ujedno, ovo nije samo priča o prostoru, već i priča o vremenu. O mijeni, o tome što ostaje "zapisano" i koliko je trajanje sjećanja na čovjeka, na njegovo bivanje, ali i koliko je i ljudsko trajanje. Ovaj lični osjećaj je i na tragu onog što je dr Maja Đurić zapisala u tekstu pratećeg kataloga da Eraković "u ciklusu "Limovi ljese" ne traži veličanstvene vizure, već fragmente svakodnevice".
– Erakovićev pogled ne traži pitoreskni kuriozitet, već ljudsku mjeru. Lim nije samo materijal - zapis je vremena; ljesa nije samo forma - metafora je granice, intime i odbrane. Na tom temelju gradi se i unutrašnja gramatika serije - zapisala je Đurić.
Kako za "Dan" kaže prof. Eraković, neugodno mu je da priča o sebi i svom radu. Smatra da je sud o tome da li je izložba uspjela prvenstveno zadatak publike i stručnjaka. Radio je na ovom projektu sedam godina, objedinivši mnoge njegove planinarske ture po Crnoj Gori.
• Na svim fotografijama postoji očigledan kontrast, u boji, u geometriji... Da li je kontrast možda osnova za dobru fotografiju?
– Svi kontrasti su u službi da se odredi centar gledanja, centar fotografije. Sad, da li smo ga odredili geometrijski ili svjetlosno, stvar je bila situacije i onoga šta mi je pružao taj motiv za koji sam se odlučio da ga snimim. To je sve diktiralo i stanje na terenu, i naravno izbor motiva, ugao snimanja, izbor doba dana...
• Zašto ste se opredijelili za motiv limova i ljesa? Gdje bismo svrstali ove fotografije?
– Svrstao bih ih u pejzažne, iako u sebi nose i neki mali dokumentarni moment. Gledao sam ove fotografije prije svega kao neku likovnu, vizuelnu cjelinu. Cio život sam se bavio fotografijom, a na izložbama sam se predstavljao pejzažnom fotografijom. I uvijek mi je bio inspirativan pejzaž, ali u smislu da sebe i pejzaž tražim u nekom novom obliku, nekom novom viđenju i da taj pejzaž vidim iz svog ugla i na drugačiji način.
• Da li je taj "drugačiji način" razlog tome što je veliki broj ovih fotografija blizak slici, jer, fokusirani ste samo na neke specifične detalje?
– Dobro ste primijetili. Recimo, fotografija koja se zove "Crveno i crno" i koja mi je posebno draga, a nastala je inspirisana platnima Petra Lubarde. Da se odmah ogradim, nije mi cilj da se poistovjećujem sa velikim Petrom Lubardom, ali me jeste inspirisala njegova crveno-crna faza koja se smatra jednom od najboljih u njegovom likovnom stvaralaštvu, kako su ocijenili likovni kritičari. Tražio sam i dalje tražim inspiraciju u likovnoj umjetnosti, a fotografija kao grana umjetnosti i jeste nastala prije svega iz slikarstva. To kažem i mojim studentima koje učim da nauče da gledaju, da nauče da osjete likovnost. Jer, mislim da je neophodno da nauče da gledaju. Jer, kada znate što hoćete tada možete i sa vrlo skromnom tehnikom postići mnogo. I na ovoj izložbi imam nekoliko radova koje sam snimio mobilnim telefonom jer nisam imao kod sebe u tom trenutku fotoaparat. Žao mi je bilo da prođem, da to ne snimim. Odlučio sam se na to iz više razloga. Najprije, ovo su ruralna područja, i pitanje je kad ću imati priliku da se vratim? Takođe, svi ovi motivi ne izgledaju isto u svako godišnje doba, niti u svako doba dana. A i telefoni danas su napredovali i u nekim svjetlosno kontrolisanim uslovima mogu da nastanu potpuno prihvatljive fotografije. Iako su telefoni još uvijek limitirani, ako znate šta hoćete i znate kako da priđete, možete napraviti sasvim korektnu fotografiju.
• Vi ste otišli i korak dalje, pa ste motive limova, ljesa, drveta, dalje "razgradili" koristeći se makro fotografijom. Zašto je bilo potrebno da prikažete u prvi plan i neke detalje ovih "materijala"?
– Svaka fotografija mora da ima svoj centar, i ti detalji koje primjećujete upravo su stožer akcije, nešto što nam vuče pažnju, što je centar fotografije. To je samo jedan likovni moment, ništa više. Nisam posebno želio da se bavim strukturom materijala, mada su mi vizuelno vrlo interesantne fotografije kao na primjer "Pogled u budućnost" gdje imamo pocinčanu boju lima i tragove rđe koji su krenuli po njemu.
