Ričard Dikon / RICARD DIKON IZLOZBA-LAZAR RUZIC

Ričard Dikon: Mnogo puta sam koraknuo unazad, a mnogo puta sam se i sapleo

Mislim da je umjetničko djelo, umjetnički rad istraživački. Istraživanje. Istraživački prije nego eksperimentalni. Dakle, eksperiment implicira da treba da postoji rezultat. Uradite eksperiment, postoji rezultat. Uradite istraživanje, ne postoji nužno rezultat. Mislim da je to odgovor na pitanje mogu li se izjednačiti eksperiment i istraživanje u umjetnosti, kaže vajar Ričard Dikon

"Ričard Dikon je britanski vajar čija višedecenijska vajarska praksa predstavlja upečatljiv i distinktivan primjer kontinuiranog preispitivanja smisla i značenja konstanti i konvencija zapadnoevropske vajarske tradicije i njihovog redefinisanja i rekonceptualizovanja u okvirima savremene skulpture i umjetnosti", zapisala je istoričarka umjetnosti dr Jasmina Čubrilo u tekstu kataloga koji prati samostalnu izložbu ovog umjetnika u Podgorici. Dikonove skultpure i crteži mogu se pogledati u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija do 21. februara. Postavka nosi naziv "U potrazi za nečim" ("Looking for something"), a kako dodaje dr Čubrilo, radovi se kreću u prostoru između heteronomije i autonomije.

– Dikonove skulpture na jedinstven način povezuju dominantan koncept nasljeđa modernističke skulpture (mogućnost, smisao i značenje autonomije skulpture/umjetničkog rada/djela i njegove materijalnosti), precizne procedure mašinsko-konstruktivističke estetike (Dikon je fabricator, a njegove skulpture fabrication) i postomodernu alegoričnost (sugestivnost forme i materijala, te sugestivnost naziva i uloga jezika u (dez)informisanju, arbitrarnosti u jeziku). One su i primjer postmodernog paradoksalnog parodiranja mnogih aspekata tog projekta njihovim uključivanjem u sebe i istovremeno provociranjem i dekonstruisanjem tih aspekata - zapisala je Čubrilo.

• Zašto ste odlučili da izložbu nazovete "U potrazi za nečim"? Za čim tragate?

– Vjerovatno tražim odgovore, ali, mislim da svi nešto tražimo. A naslov je došao jer sam često slušao pjesmu "Juritmiksa" (Eurithmics) - "Sweet dreams" u kojoj ima i stih "Everybody‘s looking for something" (Svi za nečim tragaju). Ovu pjesmu "Juritmiksa" sam često pjevao u periodu kada sam pravio ovu keramiku. "Svi traže nešto". Da. "Od ovoga se prave slatki snovi". Zato su i neke od ovih keramičkih skulptura naslovljene "Made of this" (Napravljeno od ovoga). Taj naslov djelovao mi je prirodnim, znate, i provokativnim, jer, svako bi mogao da kaže - "da, tražimo nešto". Ali, ne mogu vam reći za čim sam tačno tragao.

• Znači, neka vrsta misterije?

– Možda.

• Može li se izjednačiti traganje, traženje i eksperiment. Postoji li istinska umjetnost bez eksperimenta? Da li svi mi eksperimentišemo?

– Nekada sam se opirao riječi eksperiment.

• Zašto?

– Zato što eksperiment implicira da je to na neki način provizorno. Kada ljudi kažu, oh, to je samo eksperiment, onda to znači da to na neki način i nije stvarno, da ne vrijedi mnogo.

• To je, znači onda, više mogućnost nego umjetničko djelo?

– Mislim da je umjetničko djelo, umjetnički rad istraživački. Istraživanje. Istraživački prije nego eksperimentalni. Dakle, eksperiment implicira da treba da postoji rezultat. Uradite eksperiment, postoji rezultat. Uradite istraživanje, ne postoji nužno rezultat. Mislim da je to odgovor na pitanje mogu li se izjednačiti eksperiment i istraživanje u umjetnosti.

• Radite skulpture od različitih materijala. Kako odlučujete da li ćete koristiti drvo, kamen, metal? Da li je to intuicija ili svjestan izbor?

– To je istovremeno intuicija, svjestan izbor i dostupnost. Zato što ponekad mogu pronaći stvari koje su mi interesantne za rad. Bilo da se radi o crtežu ili izradi skulpture. Dakle, u crtanju sam sklon da kažem da je crtanje proces pronalaženja materijala na kome želite da ostavite trag i nečega sa čime želite da markirate - obilježite taj materijal. I to je ono što provocira crtež, umjesto da uvijek govorim - ja uvijek koristim mastilo na papiru, znate, nije tako. Tako da mogu da pronađem papir koji me uzbuđuje ili mogu da nađem alat za pravljenje crteža koji me uzbuđuje.

AI je mogućnost, a ne prijetnja

• Šta mislite o upotrebi vještačke inteligencije (AI - artificial intelligence) u umjetnosti? Može li AI pobijediti ljudsku maštu, ljudsku kreaciju, kreativnost?

– Imam vrlo ličani odgovor na to. 1968. moja majka se razboljela i progresivno i prilično brzo gubila je moć govora i sve pokrete, osim pokreta glave. Mogla je da pomjera glavu s jedne strane na drugu. Slično kao u filmu "The Diving Bell and the Butterfly", gdje se radi o čovjeku koji je paralizovan i sve što može da uradi je da trepne očima. I svjedeno, on na taj način komunicira. Dakle, moja majka je dobila vrlo rano aparat zahvaljujući kojem je mogla okrećući glavu da pomjera kursor po ekranu, a zatim izabere slovo i on bi ga otkucao. Dakle, to je veoma rani interfejs. I poslije 18 mjeseci potpune tišine, iznenada sam dobio pismo od majke, koje je ona, uprkos bolu, otkucala koristeći ovu "mašinu". I znao sam da je to ona, da je od nje, zbog načina na koji je koristila jezik. I to mi je takođe govorilo da je unutra njen mozak netaknut. Njeno tijelo je možda bilo olupina, ali ona je i dalje bila tamo. I onda sam joj odgovorio. Počeo sam da joj pišem. I to iskustvo kao da mi je vratilo majku. Kao da se vratila u život za mene. I od tada veoma pozitivno razmišljam o ulozi interfejsa između nas i svijeta. Dakle, postoji mnogo negativnih upozorenja o vještačkoj inteligenciji i njenoj ulozi u kreativnosti, ali mislim da ona može biti interfejs za pozitivno dobro.

• Čitala sam da kada su u pitanju izložbe u galerijama, uvijek izlažete nove radove, za razliku od retrospektiva u muzejima. Da li je to tačno? Zašto to radite?

– Smatram to ispravnim, iako nije baš sasvim tako. Radio sam i galerijske izložbe sa starim radovima. To nije baš pravilo. Galerije su prilika da se napravi (prikaže) nešto novo. A muzej je često mjesto da se napravi za korak unazad.

• A koliko puta ste koraknuli unazad?

– Mnogo puta, a ponekad sam se i sapleo.

• A koji su bili razlozi da koraknete unatrag?

– Pa onda imate priliku da uspostavite dijalog sa onim što ste uradili. Pogledate i vidite, pitate se jesam li ja ovo uradio? Šta je to, koje značenje ima?

• Pored skulptura prikazali ste i grafike, crteže. Da li su oni važni u Vašem radu?

– Ovi crteži nastali su tokom pandemije, kada sam zaista mnogo počeo da crtam. Kao što sam rekao ranije, crtež je rezultat pronalaženja površine na kojoj volite da crtate i materijala kojim želite da crtate. I počeo sam da crtam. Ionako sam uvijek mnogo crtao, ali u pandemiji je zaista postalo prilično intenzivno. A onda sam počeo da razmišljam da je najgora stvar na kojoj mogu da crtam ekran, i počeo sam da crtam po ekranu i onda je bilo pitanje kako to ponovo izlazi sa ekrana u stvarni svijet. I ovo je rezultat. Crteže sam printao na poliesteru, i mislim da ih materijal vraća u svijet. Dakle, ako ih odštampate na papiru, postaju veoma ravni i mrtvi. Ali, na ovom poliesteru, nekako postoje u materijalnom svijetu. A, crtao sam na mom Ajfonu.