PIŠE: Bratislav TODOROVIĆ
Na razvalinama svoga grada, urbani poeta Milan B. Popović, znalački objedinjuje stihovima pjesama, surovu stvarnost i ništavnost sa fundamentom života, a to je, prekopotrebna ljubav, pobjeda, istrajnost u ovom sumornom vremenu beščašća kome smo svjedoci.
Milanova poetika je prijemčiva svakom ko želi da zaplovi tim vodama, ali i istovremeno i misaona. Stavlja nam prst na čelo da se zapitamo: Ko smo? Kuda idemo? Pjesnik balansira na žici, između očaja, nemoći i bola, ali s druge strane: pobjede, ljubavi i života. Njegov slobodan stih nam omogućava da s njim korespondiramo kao s prijateljem. Britke riječi i misli i same će nas dovesti do zapitanosti: Gdje smo to mi?
Duga forma pjesama, neuobičajnih kod nas, zapravo daje lični pečat pjesnika, vešto prožimanje rokerskih mantri sa jasnim izvedenim stihovima, bez rime, ili vrlo malo, slobodnim stihom, daje punoću i boje, emocije koje vrsni pjesnik poput Milana B. Popovića zna da ukomponuje. Poslije osam pjesničkih knjiga, ova deveta je esencija njegovog stvaralaštva, kruna koja će dugo sjati na pjesničkom nebu Srbije. Iz pjesama isijava dobrota, koja krasi Milana B. Popovića, što daje osobit karakter pjesmi.
Buntovnik s razlogom i to dobrim razlogom, zapravo je ispisao knjigu o sebi, o nama, kao poruku, testament po kome ćemo odrediti pjesnika Popovića. Sažeo je u 38 pjesama u tri ciklusa, cio jedan svijet, život, koga smo savremenici. Čak i njegova dobrota, nesebičnost, humanost, uvrstila je i jednog gosta u knjizi, pjesnika početnika iz Senja, Dragišu Aćimovića, koji je sa tri pjesme, ukrasio buket cveća u ovoj pesničkoj vazi.
Znalački, promišljeno, Milan B. Popović je, možda i nesvjesno, sačinio težak, ali lijep izbor svojih pjesama, koga se ne bi postidio ni jedan veliki pjesnik. Čitajući rukopis zbirke pjesama "Rudarenje duše", imao sam osjećaj da čitam savremenog Njegoša i njegov "Gorski vijenac", ali ovog puta iz 21. vijeka. Opisao nam je Milan B. Popović sve ljudske i zemaljske muke današnjeg čovjeka, pojedinca, osamljenika u ovom tragičnom vremenu, sa svim posljedicama koje ono nosi. Šta je to podstaklo pjesnika Popovića, da odgrne čamotinju sadašnjice i prospe nam pred oči istinu golu i surovu? Da li je njegova percepcija oštrija od naše? Da li je pjesnik iz prošlosti kao prorok vidio šire i dalje, te su te okolnosti i našeg Milana B. Popovića učinile glasnikom našega doba? Ne znam!? Ali sugurno znam da smo dobili pjesničku knjigu za ponos Milanovu, a i naš kaleidoskop, koji će nas vratiti na pravi put, uvijek kada pogledamo u prelijepe korice, rad izuzetne umjetnice Tee Jagodić, i zavirimo u zbirku s vremena na vrijeme.
Trnovit je put pjesnika, a Milan mora da nastavi tim, nimalo lakim putem, ma kakve okolnosti bile. Samo tako će On živjeti: kroz pjesmu, za pjesmu, sa pjesmom. Milan živi za umjetnost, ali ne i od nje. Htio ili ne, ona mu je jedina još preostala.
Oštro i britko poput sečiva, Milan reže emocije, ogoljava svoju ličnost, stvarnost, izkazuje svoju intimu, bunt i revolt. Buntovnik dobronamjernog srca, poput Bukovskog, s dozom vulgarizma, ali s mjerom, začinjava rječnik današnjice, da ga bolje razumiju i oni "drugi"...
Dotiče se u svojim pjesmama i rodoljublja u pjesmi "Srbija", ljubavi, refleksije koja dominira kroz sva tri poglavlja. Pjesma "Srećan Vam dan", je testamentarna i na neki način: Zahvalnica prijateljima i saradnicima, a ujedno oproštajna pjesma. U jake pjesme nabijene emocijom, mogu reći i duhovnim pražnjenjem Milana je: "Prvo lice množine", "Svetinja i sve tinja", "Mama", "Simfonija, a gdje sam tu ja?", "Bomba", "Mozak mi vri i ključa", "Nepobediv sam", "Ne da nije bilo lepo biti uz Vas", "Geografska plakanja", i "Persona non grata".
Njegovo vjerno opisivanje društvenog stanja u zemlji i svijetu, ostaće svjedočanstvo i amanet budućim generacijama. Istoričarima, raznoraznim istraživačima, kao dokazni materijal naše nesreće. Možda, čak i opravdanje budućim generacijama, za sve neučinjeno.
Hvala, Milane B. Popoviću, što si nam podario ovu tešku, emocijama nabijenu zbirku pjesama. Ona će najbolje svjedočiti o tebi i tvom mukotrpnom trajanju, ali i o svima nama. Uz sjajne ilustracije Damira Pavića Septika, koje su vizualno, u crno-bijeloj strip-formi, vješto uklopljene i zbirci daju pun pogodak.
Na kraju da završim Milanovim stihom iz pjesme "Svetinja i sve tinja": "Treba imati u srcu veru i molitvu, makar tetoviranu, ali ličnu i proživljenu, i veru i svetinju!" Ovom porukom, Milan nam daje recept za nastavak života. Nije na odmet to i primijeniti!
(Autor teksta je književnik)
Komentari (3)
Ostavite svoj komentar