Tu je drugovao sa malim i velikim ljudima, tu je bio srećan i tužan. Sa prozora svog ateljea sve je vidio, a "sve što se vidi i čuje, traje vječno".

Herceg Novi je u njegovim slikama duhovna i umjetnička svjetska metropola, a on za ponos grada i Crne Gore.

Vojo Stanić je rođen u Podgorici 3. februara 1924. godine, a odrastao u Nikšiću. Završio je Akademiju skulpture u Beogradu, poslije čega je prešao u Herceg Novi.

Jedan je od najznačajnijih savremenih crnogorskih umetnika i član CANU i DANU. Imao je nekoliko individualnih izložbi. Najvažniji njegov eksponat je bio na Venecijanskom Bijenalu 1997. godine.

Njegove slike su izložene u nizu galerija u Crnoj Gori, kao i u stalnoj postavci umjetničkog muzeja u Cetinju.

Istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić, kustoskinja Muzeja i galerija, je govoreći o mijenama u Stanićevom stvaralaštvu, na izložbi kojom su podgorički Muzeji i galerije u saradnji s drugim ustanovama i udruženjima obilježili umjetnikov 100. rođendan, istakla da je on jedan od najvećih crnogorskih i jugoslovenskih umjetnika.

Stanić je brzo vajarstvo zamijenio slikarstvom kao izrazom koji mu dopušta više kreativne slobode, a u njegovom opusu naročito je upečatljiv i prepoznatljiv mediteranski ciklus.

– Na svojim slikama Stanić kombinuje realnost s irealnim, i tu donekle podsjeća na metafizičke i nadrealne slikare, De Kirika ili Magrita, ali ono što ga suštinski razlikuje od njih jeste osjećanje radosti koje imamo dok ih posmatramo - kaže Karadžić, ističući da je on u svom izrazu veoma humorističan, ali i filozofski nastrojen, što potvrđuju i njegovi rijetki intervjui.

– Duboko je uronjen u život, veliki je posmatrač života, i sublimiranja života u polje slike - kaže Karadžić, dodajući da Stanić svoje slike nikada nije tumačio.

Poput melanholičnog samotnika, dugo je provodio život zagledan u liniju dodira mora i neba. O tome je ostavio čudesne zapise kako je gledao i šta je vidio, rekao je Dragan Vukčević, koji je u vrijeme proslave umjetnikovog 100. rođendana bio predsjednik CANU.

- Te slike su svojevrsni stihovi njegove pjesme života. Nastajala je ona u stvaralačkoj dokolici sa iskrenošću koja gledanje čini jasno. Sa umješnošću koja omogućava da se gledano vidi. Sa osvećenošću da se viđeno predstavlja. Ta pjesma liči na najljepši svijet iznikao na mediteranskoj grani kulture Crne Gore. Zato njen tvorac pripada osobenim hodočasnicima našeg vremena. To su oni rijetki koji traže svoj put. Na njemu se i ostvare. Tražeći za istinom, ljepotom i dobrom, njima je dato da otkriju tajnu smisla života. A ona kazuje da je smisao dostižan onima koji su spremni da odricanjem, radom i posvećenošću oblikuju dar koji nose u sebi - kazao je Vukčević.

Tom prilikom je ministrka Tamara Vujović ocijenila da Stanić stvara mostove između uma umjetnika i uma gledaoca, da njegove slike podsjećaju na ljepotu oko nas i podstiču da gledamo dublje, da razumijemo emocije koje stoje iza svakog poteza kista.

- Vojo Stanić nije samo slikar Herceg Novog, već je njegov ambasador, koji je prenosi ljepotu grada kroz svoje umjetničko stvaralaštvo širom svijeta. Da li je potrebno obilaziti svijet, posmatrati izložbe, tragati za inspiracijom drugdje, ili je Skver dovoljan za centar svijeta genija i duh njegovog imaginarijuma? On nam pokazuje da jeste - navela je tom prilikom Vujović.

Kada je Vojo Stanić proslavljao 97. rođendan prokomentarisao je: "Stid me koliko puno godina imam, mada ih nisam nikada krio". Dvije godine kasnije, za 99. rođendan saznali smo da više ne slika, ali da ga slike okružuju i pričaju, a da on razgovara samo sa najbližima. Jednom je za "Politiku" kazao: "Ako imam sreće, još dugo ću živjeti lijepo dok ne umrem. A poslije toga ću biti mrtav milijardu godina. Zato ne žurim na onaj svijet, a pogotovo ne u raj, jer, u paklu se, vjerovatno, događa sve ono što je zabranjeno."