Perović kaće da se može govoriti o "primijenjenom svetosavlju", kao kodeksu čojstva i junaštva, odnosno Njegoševe vjere da može biti i ono što ne može. On je ukazao na značaj Savinih odluka da se više puta vraća u Srbiju, kao i da iz nje odlazi.
– Savino bogonadahnuto kretanje podsjeća me na kretanje jezička crkvenog zvona, koje omogućava da čujemo nebeske tonove sa crkvenog zvonika. Stajanje na jednom mjestu, nepomično čuvanje onog što imam sad, to nije svetosavlje. Svetosavlje je neprestano kretanje, avramsko kretanje, mojsijevsko kretanje, svetoplavlovsko kretanje - rekao je Perović, između ostalog.
On smatra i da je Sv. Sava pokazao do danas neprevaziđeni primjer za one koji upravljaju zajednicom - odnosno da se ne dozvoli da ime pojedinca postane važnije od zajednice, već da učine sve da zajednica živi mimo njih, liječeći tako i sujete vladara, pokazujući da se može žrtvovati i da svjetovna vlast nije primarna.
– Nakon vjekova sekularizacije, i opšteg ubijeđenja kako svijet ide daleko nasuprot crkvenim svjetonazorima, upravo ovih dana živimo novo vraćanje religije u svijet, i to na velika vrata. Svjedočimo desekularizaciju svijeta. Između ostalog, svjedočimo i potrebi da u savremenim događajima tražimo i nalazimo one zakone života koje je sljedovao Sv. Sava - zaključio je Perović
Organizatori tribine bili su Srpski nacionalni savjet Crne Gore i Konferencija srpskih organizacija iz zemalja regiona.
