Neobjavljeni rukopisi bili su povod za okupljanje i razgovor članova Udruženja književnika Crne Gore u četvrtak, na Tribini "Riječ", koja je održana u Manastiru Sveti Simeon Mirotočivi u Podgorici. O svojim iskustvima kreacije, načinima kako se dolazi do pjesme, priče, romana, govorili su, a potom i čitali svoja zasad neobjavljena ostvarenja - Olga Klikovac, Dušica Radović, Slađana M. Pupović, Čedomila Radonjić Ivanović, Radomir Milić, Slobodan Bećo Došljak, Maksim Drašković, Nenad Skrobanović, hadži Radovan Radović, Žarko Bojić, Novica Đurić i Milica Kralj, urednica Tribine, koja je besjedom i uvela prisutne u temu.
Ovom prilikom Milica Kralj se obratila besjedom u kojoj objašnjava autopoetske korijene svog stvaralaštva. Navodeći da se od samog početak stvaralaštva pita zašto stvara, i da uvijek na kraju pronalauzi isti odgovor - jer je Svevišnji obdario tim darom. Zato, dodaje ona, ako ne pieš, onda i ne postoji, kaže Kralj.
Lirkinja u poeziji pronašla identitet
Ovom prilikom Kralj se osvrnula i na činjenicu da je književnicama teže da dođu do šire afirmacije, ističući da uvijek moraju krenuti od samoosvješćivanja, što je prepoznato i korz istoriju književnosti.
– Izrekla sam da je svako umjetničko djelo agresivno, cio život pjesnikinje je veliki rat, a njena pjesma u okviru svijeta ograđenog rešetkama, ne samo čin svojevrsne subverzije i agresije, već radikalniji smjer u samoosvajanju slobode - navodi Kralj.
Pjesništvo, dodaje ona, nastalo je preobražajem pobunjene krvi, tvoreći pouzdan znak, slovo koje se usmjerenjem poetskog imperativa i razotkrivanjem unutrašnje drame ženskog bića, upisuje tananim poluokretom od sebe prema svijetu u fascinantan poetski tekst, dodaje ona.
– Ja lirkinja/poetkinja - u poeziji sam našla identitet! - zaključuje Kralj.
– Jer, kao što i kaže, a to sam već više puta naglašavala na ovim našim večerima Tribine "Riječ" UKCG, misao neprevaziđenog kneza srpskih pjesnika, izuzetnog lirika Jovana Dučića: "Odista postoje samo dva Tvorca u kosmosu. Bog i Pesnik - navodi Kralj, napominjući da bi oni koji žele da se otisu u more književnosti trebali pročitati Rilkeova "Pisma mladom piscu" i Kišove "Savete mladom piscu".
– Pisanje je, prije svega bogomadni dar i svako ko ga posjeduje, trebalo bi da ga iskoristi u mjeri, to jest samjeravanju sa svojim zamislima. A kad već stupi u onaj veličanstveni hram - kao što je književnost onda zaista mora da ga u cijelosti iskoristi. Neizbježna činjenica je, posebno u ovoj visoko razvijenoj tehnološkoj eri, da svi pišu pjesme, ali rijetki pišu poeziju. Ta supstanca, najelitističkija među svim umjetnostima, ne daje se stvaraocu tako lako. Naprotiv, to je svojevrsna i samosvrsishodna vrsta apsolutne posvećenosti, apsolutnog davanja i predavanja i podavanja - zaključila je Kralj.
