Kako navodi Karadžić u tekstu, "u savremenoj umjetničkoj praksi, koja često teži dekonstrukciji forme i racionalizaciji sadržaja, Milena Jovović ostaje dosljedna svojoj poetskoj matrici i izrazu koji se oslanja na unutrašnje arhetipske strukture, stvaralačku intuiciju i simboličku naraciju".
– Izložba "Prostori sna i buđenja" predstavlja koherentno likovno istraživanje koje u formalnom, tematskom i semantičkom smislu gradi autentičan vizuelni jezik utemeljen na lirskom ekspresionizmu i introspektivnoj figuraciji. U atmosferi suptilnog snoviđenja i vibracija unutrašnjih pejzaža, njeno slikarstvo nam otkriva jedan svijet istovremeno nježan i moćan, melanholičan i pun života. Riječ je o vibrantnim slikama koje se ne daju lako racionalizovati, jer one ne nastaju iz prostog opažaja i registrovanja svijeta, već iz dubokog osjećanja njegovog unutrašnjeg pulsa – iznutra prema spolja, iz sna u stvarnost, iz nebića u biće - piše Karadžić.
Slikarski rukopis Milene Jovović, dodaje Karadžić, karakteriše izrazita koloristička ekspresivnost, strukturisana kroz kratak, nježan, gestualni potez, koji funkcioniše ne samo kao sredstvo oblikovanja forme, već i kao emotivni trag subjektivnog doživljaja. Pritom, paleta je često svedena na zlatnožutu, kao simbol transcedencije i svjetlosti, u sinergiji sa vizantijskoplavom – bojom introspekcije, duhovnosti i onostranog prostora. Odnosno prostora koji nema uporišnu tačku, koji je snolik, blizak prostoru vizantijskih fresaka i ikona.
– Upravo zbog toga slike Milene Jovović djeluju kao vizuelne epifanije – trenuci proboja svjetlosti iz tame, buđenja iz sna, pronalaženja smisla unutar haosa. Melanholija koja je prisutna u njenim djelima nije puka tuga, već stanje egzistencijalne kontemplacije, traganja za svijetlom, za smirenjem, za smislom - ističe Karadžić, dodajući da se to ogleda i u arhetipskoj simbolici - figure žena, jelena i ptica koje funkcionišu kao mitski, psihološki i identitetski toposi. "Ovakav pristup slici ima duboku simboličku funkciju: sugeriše unutrašnji pejzaž svijesti, mjesto gdje se brišu granice između subjekta i svijeta", navodi Karadžić.
