Ministarka MKM Tamara Vujović je otvarajući Crnogorski paviljon istakla da je Venecija idealna pozornica za neminovni susret starog i novog.
- Ona je umjetnost onog platonovskog dijaloga Sokrata i Fedra, po kojem je ljepota "jedina forma duhovnog, koju možemo da prihvatimo našim čulima." Venecija je ljepota koja podrazumijeva refleksiju vode kao uključenosti u konkretnu egzistenciju, koja, sasvim sigurno, izvlači vrijednosti iz te refleksije, što je dobro prepoznao Adrijano Pedrosa, novi umjetnički direktor bijenala, postavivši scenu za refleksiju o tome kako je umjetnost transcendirala granice i predrasude, povezujući nas kao ljudsku vrstu.
U prelaznom periodu između srednjeg vijeka i renesanse, Venecija je zasijala kao reflektor svjetske scene. Grad vode, kako su ga nazivali, otvarao je svoja vrata svima s dozom neodoljive privlačnosti i gostoljubivosti, stvarajući multikulturalno okruženje koje je oduševljavalo strance. Graham Holdernes opisuje Veneciju kao kosmopolitsku metropolu, smatrajući je jednom od prvih modernih država. Njen položaj, istovremeno pod vodom i iznad nje, stvara ambivalentan prostor koji nije ni kopno ni more, naglašavajući tako ovu geografsku dvojnost, i ističući bogatstvo simboličkog značenja koje ona nosi - ocijenila je u obraćanju Vujović.
"STRANCI SVUDA"
Ona je dodala da Venecijansko bijenale nije samo umjetnička izložba. To je testament snage umjetnosti kao jezika koji prevazilazi riječi i granice.
- Kroz djela umjetnika, mi se podsećamo da su naše priče, iako jedinstvene, povezane u zajedničkoj ljudskoj sudbini. Umjetnost nas podseća da smo svi stranci u ovom zajedničkom putovanju zvano ljudski život, i da se njom samom branimo od užasa prolaznosti.
Na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu, tema "Stranci svuda" otvara vrata razmatranju bogatstva umjetnosti kroz prizmu migracije, identiteta i univerzalne povezanosti. Kroz dvostruko značenje teme - da smo svi stranci i da je unutrašnji osjećaj stranosti univerzalan - Bijenale 2024 nas poziva da sagledamo svet iz perspektive umjetnika različitog porijekla, posebno onih koji su istorijski bili marginalizovani. Venecijansko bijenale pruža platformu umjetnicima koji su sami po sebi stranci - imigrantima, izgnanicima, dijaspori - dajući im priliku da svoje priče ispričaju na globalnoj sceni, svedočeći snazi umjetnosti u davanju glasa onima koji su često ostali bez istog. Njihove priče, bez obzira na porijeklo ili geografsko mjesto, odjekuju univerzalnim istinama o ljudskom iskustvu. Ova izložba nas poziva da se zapitamo: šta znači biti stranac? Da li je to samo fizičko odvajanje od doma ili dubljeg osećanje nepripadanja? Uvažavamo drugost i stranost, foreigners-e i strangers-e, kao datost, bez da je upoznajemo, propitujemo, razumjemo...i to suštinski stvara još veći jaz - kaže Vujović.
A umjetnost, pogotovo moderna, je oslobodjena ovih obzira i korektnosti, smatra ministarka i dodaje da, umjetnost predstavlja pravo ostrvo slobode, mjesto autonomije za postavljanje pitanja, ostrvo- omeđeno, a samodovoljno. Da li je ostrvo- priča o slobodi, kao što je moderna umjetnost - domovina ultimativne slobode.
- Stranstvovanje je mnogo više od puke fizičke činjenice, ono znači biti stranac u tuđoj zemlji, u tuđem jeziku, u tuđem životu. Zbog toga katkad i instinktivno tražimo oslonac u kulturi iz koje smo potekli, ali i onoj u kojoj pokušavamo da se udomimo. Takav bijeg u kulturu i traženje azila u umjetnosti sasvim su ostvarivi za duhovne i stvarne emigrante. No u modernom svijetu, bezdomnost je stanje svijesti koje se neminovno prenosi i na umjetnost. Moderna umjetnost, umjetnost je bez rodnog mjesta i bez doma: nastala u limbu istorije, u vremenskom vakuumu između prostora i koja je lebdeći kroz vrijeme i prostor podarena slobodom. Za razliku od emigranata, pa i stvaralaca iz prošlih vremena, kada su sve emigrantske priče bile tužne i uglavnom sa nesrećnim ishodima, u današnje vrijeme stranstvovanje je češće formula uspjeha.
Projekat "It Takes an Island to Feel This Good" umjetnice Darje Bajagić, koja je nepune dvije godine posvetila istraživanju ostrva Mamula i njegove istorije u arhivima Crne Gore, te koja je prikupljeni materijal postavila za osnovu vizuelne kompozicije slika i skulpture, nadovezuje se i nadograđuje temu Bijenala "Stranci svuda". Projekat postavlja kritična i relevantna filozofska pitanja o poziciji Drugog, istražujući kako određivanje ove pozicije određuje odnose moći u društvu, postavljajući temelje za refleksiju o složenim društvenim i političkim dinamikama koje oblikuju naše svakodnevne živote. On nas uči da nikada ne pretpostavljamo da znamo šta nešto znači izvan konteksta. Odgovara na pitanja: šta je sjećanje i koja je veza između onog što je bilo i nas koji se prisjećamo - istakla je Vujović.
BUDUĆNOST KAO TEKST SJEĆANJA
Ona dodaje da nas izmjena namjene ostrva uči kako da pronađemo razumijevanje za nerazumljivo, a možda i da pokušamo da okrenemo sudbinske tokove sopstvenih i tuđih života, gdje je mogućnost za donošenje odluka još uvijek u našim rukama.
- Mjesto Drugog je centralno u filozofiji, posebno u kontekstu moći i društvenih odnosa. Razmatranje ovog koncepta odražava duboke implikacije na način na koji shvatamo identitet, različitost i međuljudske odnose. Hegelovskim jezikom rečeno, koncepcija "Drugog" jeste u odnosu na "samo-svijest" i naše razumijevanje sebe dolazi iz interakcije s Drugim koja nam pruža odraz, omogućujući nam da shvatimo naše vlastito "ja" kroz dijalog, sukobe ili susrete. Međutim, Hegelova perspektiva takođe ukazuje na tendenciju da se Drugi tretira kao "drugačiji" ili "manje važan", što dovodi do odnosa moći gde se jedna strana nameće nad Drugim. Filozofi dalje istražuju ovu dinamiku moći, sugerišući da društvo stvara norme i regulacije koje kontrolišu i disciplinuju. Ovaj proces prisiljava Drugog da se prilagodi dominantnom diskursu ili da bude marginalizovan. Primjer logora na ostrvu Mamula je primjer u kom društvo stvara podređene pozicije i održava ih putem prakse moći. Koncept Drugog nije samo filozofski koncept, već i politički. Naša pozicija u odnosu na Drugog određuje naše društvene odnose moći i oblikuje način na koji interpretiramo svijet oko sebe, zato je kontinuirano istraživanje i kritičko promišljanje o ovoj poziciji ključno, što je autorka prepoznala kao vrijednost, a još vrjednije sve instalirala u veliko djelo - ocijenila je Vujović.
Ona dodaje da nam se budućnost ukazuje kao tekst sjećanja koji nije usmjeren samo ka čuvanju prošlosti, već ka upisivanju prošlosti kroz umjetnost sadašnjosti u preobražaju sjećanja, a riječ je o odvajanju od zaborava koji je metaforički ekvivalent stranstvovanja.
- Ministarstvo kulture i medija kao generalni pokrovitelj učešća Crne Gore na 60. Venecijanskom bijenalu, ove godine više nego ikada ima razloga da se osjeća vrlo ponosnim. Organizator našeg nastupa u Veneciji je nova instuctiije kulture u Crnoj Gori Muzej savremene umjetnosti, za koji vjerujemo da već donosi nove vrijednosti crnogroskom kulturnom identitetu, a savremenoj sceni posebno. Još jedan razlog značajno doprinosi ovom osjećaju a to je da svoj umjetnički koncept svijetu predstavljamo na novoj lokaciji - Ospedaletto na istaknutoj poziciji u Veneciji. Zato pozivam sve da dođu i posjete naš paviljon, da budu ponosni na crnogorsku savremenu kulturnu scenu i naši Darju, a Ministarstvo i institucije kulture će nastaviti da rade na što kvalitetnijem predstavljanju crnogorske kulture na međunarodnoj sceni. Vjerujući da će umjetnost približiti nadu i vedrinu – istakla je ministarka Vujović proglašavajući crnogorsku posatavku na Venecijanskom bijenalu otvorenom.
