U susret festivalu, sa Hadžimanovim smo razgovarali o značaju ovog nastupa, atmosferi koju priželjkuje i o tome šta publika može da očekuje od ovog izdanja jubilarnog džez projekta u Crnoj Gori.
• Ove godine održava se deseti Made in New York Jazz festival u Crnoj Gori. Kako doživljavate poziv da učestvujete na ovom značajnom događaju?
– Suštinska razlika između Made in New York Jazz festivala i bilo kog drugog džez festivala u regionu je sâm koncept koji je drugačiji. Umjesto da se ređaju razni bendovi, grupe muzičara koje imaju svoje projekte i predstavljaju ih na tom određenom festivalu, ovdje imamo različite muzičare koji dolaze iz različitih dijelova svijeta, koji se spajaju sa ovima koji dolaze iz takozvanog regiona, što je jedinstvena prilika za nas, koji živimo ovdje, da „ukrstimo mačeve", ali u najljepšem smislu te riječi, sa nekim od najvećih imena jazz/fusion improvizacione muzike. Zahvaljujući Made in New York jazz festivalu, Vladu Marašu prevashodno, imao sam to zadovoljstvo da sviram sa nekim od mojih heroja kao što su Leni Vajt, Denis Čejmbers, Bil Evans, Majk Stern, a evo sada i Piter Erskin, Rendi Breker… To bi mi se desilo, vjerovatno da sam ostao u Americi, u stvari, ne znam da li bi se desilo, ali recimo da sam imao sreće i da sam bio vrijedan, živ i zdrav, možda bih se sa nekim od njih susreo na sceni i uspio da podijelim binu. U suprotnom, teško. To je, iz perspektive nas, koji ovdje živimo i radimo, a koji smo pozvani da učestvujemo na ovom festivalu, jedan veliki benefit i zaista nešto što se pamti cio život, a s druge, strane publike, opet je benefit, zato što dobiješ nešto što je potpuno novo i neočekivano.
• Festival okuplja vrhunske džez umjetnike iz cijelog svijeta. Kako vidite značaj jednog ovakvog festivala za Crnu Goru i za region? Sjećamo se reakcije Dee Dee Bridgewater nakon vašeg koncerta u džez klubu Sejdefa 2023, takođe u okviru istog festivala…
– Na bini se prvi put susretnu ti muzičari i donesu novo, nešto što ni sami ne znaju da nas čeka, ali sva sreća, pošto svi znaju da sviraju, to ispadne uvijek fenomenalno, a mislim da ove, prevashodno, američke muzičare koji dodju odatle i prvi put sretnu neke od nas, ipak, na kraju, lijepo iznenadimo. Kao što ste i sami rekli, Di Di Bridžvoter, a i Denis Čejmbers, Aron Goldberg, još jedan moj kolega klavirista, bili su potpuno oduševljeni kad smo mi njima svirali sa mojim bendom, u sklopu istog tog festivala. To je užasno važna stvar za tu komunikaciju, interakciju i nikad ne znaš šta će da se desi iz svega toga. Ako ništa drugo, eto barem to jedno veče ili tri večeri se desi neka magija i nešto što ti ostane u sjećanju za cio život. Sve ovo je od neprocjenjivog značaja i za Crnu Goru, a bogami i za region.
• Kakva su Vaša očekivanja od ovog nastupa?
– Nikad se ne penjem na binu sa nekim konkretnim očekivanjima. Ja se penjem na binu da bi mi bilo lijepo, da dovoljno dobro uradim to što treba da se uradi, da i onima koji dođu na koncert bude lijepo. A ono što očekujem, ako moram da kažem je – da će nam biti lijepo! Kao i prethodnih godina, to će biti jedno divno iskustvo, podijeliti scenu sa svojim herojima, to je neprocjenjivo.
• Made in New York Jazz festival spaja lokalnu i globalnu umjetničku scenu. Koliko je, po Vašem mišljenju, važno njegovati takvu kulturnu razmjenu?
– Kulturna razmjena je važna i za jedne i za druge. Za nas je važna jer imamo priliku da se popnemo na binu sa nekim od naših heroja, a sa druge strane, pokazujemo da u Crnoj Gori i u cijelom regionu postoje neki muzičari koji su zaista visokog kalibra i koji prave neku divnu i kreativnu muziku, za koju ti ljudi, vjerovatno nisu čuli. Tako da, razmjena je iz više razloga plodonosna i odlična jer odavde treba slati poruku koja nije samo – „kad će ovi opet da se biju".
• Sa kim ćete nastupiti ove godine na festivalu i šta publika može da očekuje od Vašeg nastupa?
– Piter Erskin, Rendi Breker, Riči Guds, Ivan Aleksijević, Vlado Maraš, Yaacov Mayman… zatim ekipa koja svira svake godine, Šule, kao i mnogi drugi, svaki put je selekcija izvanredna i nemam bojazni ni sumnje da će i ove godine biti fenomenalno i da ćemo na pravi način obilježiti jubilarnu, 10. godinu ovog festivala.
• Koliko Vam znači prilika da svirate pred publikom koja dolazi iz različitih krajeva svijeta?
– Ova muzika je multikulturna, a ja generalno sviram sa bendom i komponujem muziku koja je žanrovski teško definisana, koliko god da spada u taj džez domen, ima tu svega i svačega, različitih kultura, različitih uticaja, pa je uvijek lijepo i da publika bude takva. Mislim da svako može da pronađe nešto što mu je drago, milo i prepoznatljivo, a opet da sazna nešto novo i da se prijatno iznenadi. Uvijek je prijatno i dobro imati publiku koja dolazi iz različitih krajeva svijeta.
• Da li postoji neki umjetnik sa ovogodišnjeg line-upa čijem nastupu se lično radujete?
– Line-up nije klasičan, koncept nije uobičajen, mi smo svi zajedno jedan veliki orkestar, pa se onda smjenjujemo na bini, po dogovoru – ko koju numeru svira sa kim. Znamo svi kakv krem se okuplja ove godine na festivalu, a ja sam praktično dio nastupa i prve i treće večeri, tako da se radujem svim učesnicima, a i samom sebi u tom društvu.
• Koliko je važno za mlađe umjetnike da budu dio ovakvih festivala, bilo kao izvođači, bilo kao publika?
– Izuzetno je važno da uvijek ima nekoga ko je predstavnik mlađe generacije, najbolje se uči kada sviraš sa onima koji su bolji od tebe, to sam saznao vrlo rano i pokušavam da idem tom linijom i dan danas, što će se i desiti na ovom festivalu, kada imaš Pitera Erskina i Rendija Brekera pored sebe. Oni su definitivno „teška kategorija" sviranja muzike, a bogami i komponovanja. I ja se, kao predstavnik neke srednje generacije, radujem da sviram sa starijima i iskusnijima od sebe, ali i sa mlađima, jer oni donose nešto svježe i novo, od njih se može naučiti mnogo toga. Ali, prevashodno je njima mladima značajno da se popnu na binu i da osjete kako je to svirati sa nekim ko je tako iskusan i ima toliki staž iza sebe.
• Koliko ovakvi festivali pomažu da džez ostane vitalan i dostupan široj publici u digitalnom dobu?
– Pa svaka vrsta promocije neke dobre, kreativne muzike naravno pomaže da neko, ko možda nikad ne bi ni poslušao nešto iz tog žanra, shvati da tu ima mnogo toga interesantnog i lijepog za čuti i iskusiti, tako da je i ovaj festival izuzetno bitan za promociju opšte kulture, džeza i promociju samog rituala slušanja muzike.
• Šta biste poručili publici koja planira da posjeti ovogodišnji Made in New York Jazz festival u Crnoj Gori?
– Ko je bio na ranijim izdanjima ovog festivala, zna šta ga čeka. Čeka ga izuzetan program, sa najkvalitetnijim mogućim muzičarima, a oni koji nisu bili, neka dođu do svoje ulaznice što prije, neka pokušaju da mi povjeruju na riječ da će se, ako ništa drugo, lijepo provesti, a siguran sam i da će im se probuditi neke emocije i neki osjećaji koji su možda, uspavani.
