Mural Ljeposave dobija svoj oblik / -

(VIDEO) Koprivica o muralu Ljiljani Kontić: Ljeposava, majka hrabrost

Tvrdim da je Živko Nikolić najveći majstor crnogorske kinematografije, kroz sve svoje filmove poseban akcenat stavljao je na veličanje žene. Sva priča i psihologija Ljeposavina bila je za pamćenje - kaže Dragan Koprivica, čije je scenarije, takođe ekranizovao veliki reditelj

Crna Gora se oslobađa prevaziđenog, primitivnog, diktatorskog režima i istina počinje da izlazi na vidjelo, a kad se to desi izlaze lica koja su zaslužna za kulturu Crne Gore, ocijenio je prof. dr Dragan Koprivica komentarišući za „Dan“ podgorički mural posvećen dramskoj umjetnici Ljiljani Kontić. Ova glumica je ostala u narodu prepoznata po ulozi Ljeposave, u serijalu „Đekna još nije umrla, a ka` će ne znamo“ Živka Nikolića, a koji je režirao i Koprivičine scenarije.

Sastavni dio murala, koji se rađa u Ulici Svetozara Markovića, je tekst „Patrijarhat još nije umro, a ka` će ne znamo“. Autor svojevrsnog omaža glumici je grafički dizajner Mišo Joskić, u okviru projekta CRNVO, uz podršku Glavnog grada.

Ljeposava je lik majke, supruge i snahe čije su emocije, zagledanost i upečatljive replike svakoj epizodi „Đekne“, kultne serije Živka Nikolića, donijele nezaboravnost.

– Ljiljana Kontić je jedna od tih lica, kojoj se uvijek treba pokloniti. Mural je mali znak pažnje prema njoj i njenom opusu, posebno u ostvarenjima Živka Nikolića koji je nju uvažavao, volio i poštovao iznad svega. Za nju je uvijek bilo mjesta u njegovim ostvarenjima. Živko je bio i slikar, pravio je kadrove u svojim filmovima dokazujući da je, kako je govorio filskim izrazom, nasljednik Lubarde i Rembranta. Ako zakočite njegove kadrove i slikate, to su bila beskrajno lijepa slikarska platna. On je imao jedinstvo više umjetnosti u sebi – smatra Koprivica.

Gledajući snimke oronulih djelova kuće sa Mateševa u kojoj je 1988. godine snimana serija „Đekna još nije umrla, a ka` će ne znamo“ Koprivica ocjenjuje da mi kao društo umjesto kulture sjećanja imamo nekulturu zaborava. Na snimcima „Dana“, koje možete pogledati učitavajući QR kod mobilnim telefonom ili na portalu „Dan“ i našem Jutjub kanalu, vide se ostaci scenografije gdje su Radosav, Ljeposava, Joka, Mišur i Jeka čekali Miša... U nekim drugim državama ovo bi, vjerovatno, bilo jedno od značajnih turističkih mjesta, a Kolašin i Crna Gora to očigledno nijesu prepoznali.

– Na riječima sve smo spremni da sačuvamo i spasimo, a u praksi upravo vidimo grotesku - ono čemu bismo se smijali da nije jezivo. To je taj nekulturni zaborav i odbacivanje u stranu onoga što predstavlja dio nekog kulta, vrijednosti i naše kulture. Kuća koja je snimana u seriji morala je biti pretvorena u muzej serije Živka Nikolića i svih glumaca i njihovim fotografijama. To je mogla biti turistička atrakcija gdje bi dolazili turisti iz cijeloga svijeta. Ali, očigledno najjači smo na riječima, a kada treba potegnuti, onda kažemo: „Što možeš, ostavi za sjutra, ako ne za sjutra, ostavi za prekosjuta, a onda po mogućnosti za dogodine“. Mi pokazujemo da uz našu osvjedočenu pamet postoji mnogo nepametnoga i nezahvalnosti u Crnoj Gori - kaže Koprivica.

Naš sagovornik iznova ukazuje da ima mnogo onoga što je Živko pokazivao u svojim filmovima uz upečatljive poruke.

– On je upravo pokazujući neke kardinalne greške našeg društva htio reći: „Ljudi, dajte malo pravde, volite malo više Crnu Goru, ja pokazujem one tragikomiče slike Crne Gore koje ne bi smjele da se ponavljaju“; i naravno, ponavljaju se. Ja sam u parlamentu molio i kumio: „Molim vas, dajte Živku penziju, on je u velikoj nemaštini“. Meni su se poslanici DPS-a smijali. Tada jedan ustane i kaže: „Mi Živku da dam nacionalnu penziju, a on mrzi Crnu Goru“. Ali, to je bio najveći majstor crnogorske kinomatografije i bogami teško da će mu se ikad iko primaći. Zato je i najlakše osuti drvlje i kamenje na velikana – ističe Koprivica.

Mural u Podgorici

Petar Knežević, član Centra za razvoj NVO (CRNVO), a ujedno i jedan od stvaralaca grafita u Podgorici, kaže da bi mural trebalo da bude završen ovih dana.

– Ovo je fasadna boja koja je dosta postojana i traje godinama. Nikad nam se nije desilo da moramo neki mural da ponavljamo. Vremenski uslovi ne mogu da mu naštete, bitno je samo u toku izrade da se osuši. Želimo da uložimo vremena u detalje i da ga uradimo onako kako valja. Sada se trenutno završava tipografija, odnosno tekst ispod lika Ljeposave, završavamo i lijevu površinu, a zatim i ivice odnosno finalnu formu – pojasnio je Knežević.

Saznajemo da je najzahtjevniji dio ovog posla zapravo fizička spremnost osobe koja oslikava mural.

– Kada je dizalica u pitanju, to lakše ide, ali kada je skela tu treba dosta snage, jer se stalno penjete, silazite, morate biti okretni, spremni i spretni. Teško je i u tehničkom smislu jer treba imati viziju, jedno je raditi na papiru, a drugo na ovako velikoj površini. Na mene su najveći utisak ostavili sami glumci iz "Đekne...". Njihova izvedba, kako su dočarali likove, cijeli taj duh vremena prošlosti je nešto što želimo da upletemo i u ovu priču. Kada radite mural često zaboravite šta vam je teško, jer vam zadovoljstvo donosi umjetnički dio – naveo je Knežević.

Da je Živko svjedok današnjeg vremena Koprivica smatra da bi mu period odlazećih struktura bivšeg režima bio odličan materijal za film.

– Smjena političkih generacija,odlazak nasilja, bespravne države, korupcije, kriminala, na jedan tragikomični način upravo predstavlja materijal za jednog Živka Nikolića. Da je živ imao bi 1001 temu za svoje filmove. Govorio je da nikad jedan jedini kadar nije snimio van granica geografskog tla Crne Gore. Ako postoji neka od izrazitih veličina istorije Crne Gore, to je onda žena, žena u svim fazama naše istorije od kćerke, majke, supruge, babe, prababe ona je utkana u naše biće. Živko je taj lik ovjekovečio kroz šalu. Govorio je o tome koliko kod crnogorske žene ima humora, humorističkog osvrta i pogleda na svijet. Kako se žena obračunava šaljivim doskočicama i kako žena umije i da progovori i da ćuti... Tako je lik Ljeposave, lik majke hrabrosti u našoj verziji, odnosno verziji Živka Nikolića. Tvrdim da je kroz sve svoje filmove poseban akcenat stavljao na veličanje žene kao bića na našoj planeti. Sva priča i psihologija Ljeposavina bila je za pamćenje – kaže Koprivica.

Umio je da izabere glumce

Film „Nedosanjani san“, reditelja Senada Šahmanovića, nastao od epizode „Oriđinala“, ostaje za sva vremena i to upravo zbog ženskih likova, kaže Koprivica. On ističe neobičnu priču da glumica Ljiljana Kontić nije sa ovih prostora, ali da je uz Živka uspjela fenomenalno da uđu u uloge Crnogorke.

– Živko je, kao veliki reditelj, umio da kaže ko i na koji način neko treba da odigra ulogu. Ljiljana Kontić nije rođena u Crnoj Gori, niti je radila i stvarala u Crnoj Gori. Ali, malo ko bi uspio da lik Crnogorke približi nekome kao ona. Vera Crvenčanin Kulenović je bila prva diplomirana filmska rediteljka u Jugoslaviji. Ona nije glumica, ali je Živko zvao da glumi staru Crnogorku, Nišinu babu u filmu „Nedosanjani san“ i ona to čini za nezaborav – kaže Koprivica.

Koprivica ističe da je poslednjih 30 godina molio u RTCG da se prikažu kadrovi Živka Nikolića.

– Nailazio sam na zatvorena vrata i osmjehe obećanja, a kad sam odlazio na podsmjehe ljudi koji su govorili dok sam je direktor, crnogorska i svjetska javnost neće gledati ni Živkove kadrove, ni moje tekstove o tim kadrovima. Jedino je Rade Vojvodić, kao jedan od rukovodilaca dao pravo da pregledam kasete i presložim. Zati se pojavio Boris Raonić koji je prvi rekao da ova filmska građa mora da se izmontira i vidi šta imamo, a šta nemamo, nakon čega se donosi odluka da to štivo mora da ugleda svjetlost dana – podsjeća Koprivica.

Film „Nedosanjani san“ ugledao je svjetlost dana 26. avgusata 2023. godine, nakon što je, kako Koprivica ističe, reditelj Šahmanovića, uradio 1001 stvar da ga oživi.

– Živko je snimio oko šezdeset odsto materijala za taj televizijski film, dio materijala se u brojnim seljenjima izgubio, pa je bilo važno sve sastaviti, rekonstruisati i nakon toga krenuti u dalji rad. Senad je uradio dokumentarn film ubacujući Živkove izjave, izjave glumica iz filama o tom filmu. Pa je išao u Ameriku da razgovara sa jednom glumicom i prikazuje kako ona gleda taj film dok joj suze idu. Senad je dao jedan pečat tom filmu i napravljen je dokumentarac sa mjerom, koji je dao posebne tonove ostvarenju Živka Nikolića – smatra Koprivica.