Koliko godina je prošlo, a još nismo naučili da neke stvari ne treba držati u sebi. Znam nekog ko malo šta može da proguta bez riječi, kaže Jana Vujisić, studentkinja treće godine Medijskih studija i novinarstva (Fakultet političkih nauka), u Podgorici, najavljujući prilog "Negdje, gdje mu nije mjesto".
Ona i njena sestra Iva pokušale su da sa nama podijele kako izgleda kada razgovarate sa nekim ko umije da sluša, a ne umije da ćuti.
-Šta te guši ovih dana, Ivo?
-NEGDJE, gdje mu nije mjesto – odgovara Iva...
Imamo već mnogo poštapalica, ovaj, onaj i drugi razni dijalektološki oblici koji su često u upotrebi, zatim fakat, razne skraćenice iz stranih jezika, brate, sestro, znači, i sad NEGDJE! Uvijek i svuda.
- Ne znam mogu li da objasnim koliko se uznemirim kad čujem taj predlog na potpuno pogrešnom mjestu... – kaže Iva.
-Mi, Podgoričani, i Podgoričanke nosimo u krvi tu moć da nekim stvarima damo novo ime... Recimo Dojč. Možda je i negdje naš proizvod, novi znak prepoznavanja – zapitala se Jana.
- Stvar je u tome što se ne radi o podgoričkom proizvodu, mada ne znam odakle vodi porijeklo, već o nečemu što je regionalni fenomen. Guši me što poštapalicu NEGDJE koriste svi. Doslovno svako, i u javnom i u intimnom prostoru. Možda bi upravo Danojlić imao rješenje. Svaka brava ima ključ... – kaže Iva.
*Prilog je pripremljen u okviru prakse studenata FPN - Medijske studije i novinarstvo, a uz podršku uredništva i novinara "Dana"
