Nakon više od deceniju violinista mr Vili Ferdinandi, ovaj put u pratnji pijaniste mr Davora Novaka, održao je koncert u sali KIC "Budo Tomović". Ovim koncertom nastavljeni su muzički programi manifestacije DEUS 2022.

Na repertoaru su se našli biseri klasične i filmske muzike. Ferdinandi je publiku proveo i kroz različite epohe i muzičke žanrove, počevši od djela Baha, Mocarta, Paganinija, Pjacole, Bramsa, Tarege, Albeniza, Elgara, Vilijamsa, Perta, Laulenda...

Ferdinandi kaže, da iako je nastupao u okviru različitih muzičkih sastava, sa solističkim koncertima pauzirao je zbog svojih donedavnih profesorskih obaveza. No, ističe on, nije mu zbog toga žao, jer su mu to posljednjih 15-ak godina njegovi učenici uzvratili na najbolji način - svojim uspjesima i nagradama na evropskim takmičenjima.

– Sa 70 plus godina ja sam sada odlazeći violinista, u tehničkom mandatu, što bi rekli političari, da se malo našalim. Meni sad karijera nije prioritet, ovo je sviranje iz čistog uživanja - kaže Ferdinandi, dodajući da ne nedostaje poziva za nastupe.

S obzirom na broj njegovih bivših učenika u publici, među kojima ima i uspješnih violinista, kao i prijatelja i kolega, Ferdinandi može biti zadovoljan ovim koncertom. Naročito, reakcijama publike, koja je od njega izmamila dva bisa.

Vili Ferdinandi i Davor Novak na sceni KIC-a

-SRDJAN BOLJEVIC

– Moji bivši učenici su moja velika radost, i uvijek se radujem kad postižu uspjehe - ističe Ferdinandi, dodajući da ga raduju i uspjesi mladih violinista kojima sada oni predaju.

Govoreći o repertoaru, koji je kulminirao autorima 20. vijeka, Ferdinandi kaže da ga interesuje kontrast muzici 19. vijeka, a koja je svojevrsna granica između klasike i zabavne muzike. Ta muzika je i nužnost, jer je i klasici potrebna inovacija.

Zanimljivo je i njegovo poređenje sopstvene interpretacije, nekad i sad, a koje mu je omogućio njegov nedavno formiran jutjub kanal.

– Volim da sviram Baha. Imam neke snimke gdje se vidi da sam ga u odnosu na danas svirao sasvim drugačije. Svirao sam ga kako se sviralo, tražilo prije 50 godina. Sada je to drugačije, jer se interpretacije vremenom mijenjaju. Violinisti, izvođači uopšte, pokušavaju da nešto promijene, da ne bi došli u situaciju da nekog imitiraju. Nijesam otišao u ekstrem, da to bude potpuno bez vibrata, ili van ritma, kako neki sviraju Baha. Zato sam zadržao nit da nije premoderno, a da opet nije kako se nekad sviralo - kaže Ferdinandi.

Na kraju, Ferdinandi otkriva:

– Dobio sam violinu u ruke s pet godina, i ne mogu bez nje. Ne osjećam se dobro ako je ne uzmem bar svaki drugi dan, iako mi u ovim godinama nije lako - softver me sluša i sve mi je jasno, ali me hardver - prsti, ne slušaju najbolje - navodi violinista, najavljujući novi nastup u januaru naredne godine.

Ž.J.