Aktuelna i zanimljiva tema vještačke inteligencije, prema riječima Subotića, iskušava domete ljudske kreativnosti u domenu pisanja romana, lekture i korekture, prevodilaštva, fotografije i drugih oblasti. U kontekstu ekspanzije interneta, kako je naglasio Subotić, pionirska istraživanja pokrenuo je Sven Birkerts, američki esejista i književni kritičar koji je 1994. godine objavio knjigu "Gutenbergove elegije", sa podnaslovom "Sudbina čitanja u elektronskom dobu", a u kojem se problematizuje pojava - postojanje hiperteksta.
– Mi dok čitamo taj tekst, sve vrijeme ne idemo linearno kroz sadržaj nego skačemo sa teme na temu. I Birkerts je postavio pitanje na koji način to mijenja našu percepciju i mogućnost ulaženja u dubinu teksta, kao i mogućnost naše ekspresije misli. Pitanje koje je tada postavio djelovalo je pomalo iluzorno i pretjerano, ali vrijeme mu je dalo za pravo - istakao je Subotić. Dodaje i da je veliko pitanje kako ćemo se snaći u cijeloj toj priči. Jer, postoji strahovit pritisak korporativne i vojne sfere. Napominje da će rješenje biti prije na mikro socijalnom niovu, prije nego globalno, a kako bi se odbranio naš kreativni potencijal.
Savčić je podsjetila da je više puta kroz istoriju čovjek imao priliku da se suoči sa nečim što je izumio, a što je moglo, kako je kazala, da krene i po dobru i po zlu.
– Sa vještačkom inteligencijom je drastično drugačije zato što je toliko zavodljivo i toliko je inkorporirano u naš život i toliko nam pomaže da sigurno ne znamo gdje je granica. Čak i ukoliko bismo umjeli da kažemo gdje je granica, veliko je pitanje ko bi je prihvatio. Što znači da bi ponovo kao vrsta treba da sjednemo i da se dogovorimo da to nećemo da zloupotrijebimo. Tako da mi se čini da je ta neka distopijska mogućnost realna, u kojoj budućnosti – to ne znamo - kazala je Savčić, koja je podsjetila i na knjigu Maksa Tegmarka "Život 3.0: Biti čovjek u doba vještačke inteligencije". Kako je naglasila, Tegmark je prije nekoliko godina želio da se razvoj vještačke inteligencije pauzira na šest mjeseci, a njegovu ideju je podržalo oko 50 hiljada naučnika i istraživača duboko uključenih u razvoj vještačke inteligencije. Razlog takvog apela bio je stvaranje dobre regulative, zato što vještačka inteligencija brzo napreduje i njeni su proizvodi suviše zavodljivi, a regulativa ne ide istom brzinom.
– Dakle, vještačka inteligencija je već postala superiorni subjekt. Meni se dopada to subjekt, ne moram da je nazovem bićem ili nekom biosferom, tehnosferom... A jeste nažalost subjekt, ne više objekat. Dakle, postala je superiorna i sposobna za širok spektar radnji. Ipak, ono što joj nedostaje to je iskustvo. U tom smislu se i razlikujemo i to je ono što još uvijek stoji na našoj strani - istakla je Savčić.
Uprkos sveprisutnosti vještačke inteligencije u svakodnevnom životu, sagovornici festivalske večeri naglasili su važnost očuvanja čovjekove dubinske misli, iskustva i duhovnosti kao temelja kreativnosti. Upravo je taj potencijal – da maštamo, stvaramo i saosjećamo – ono što nas, bez obzira na tehnološke izazove, i dalje čini nezamijenjivim u vremenu u kojem se granica između čovjeka i algoritma sve teže uočava, stoji u saopštenju iz budvanske Narodne biblioteke.
