- Odlazak Aleksandra Saše Čilikova nije samo gubitak prijatelja i čestitog čovjeka. Odlazak je to građanina Crne Gore koji je mnogo uradio za njenu duhovnost, kulturu, umjetnost - navodi Vuković Kuč.
Čilikov je bio akademik CANU-a, redovni univerzitetski profesor, istoričar umjetnosti.
- Volio je Crnu Goru u njenoj jednostavnosti, ništa mu nije trebalo do njenoga kamena i mora. Zahvaljujući njemu, upoznala sam do u kamičak svaki hram Crne Gore. Zajedno smo ih obišli, upoznali njihovo sakralno bogatstvo, ljepotu freskopisa i ikona, njihove duhovnike. Napravili smo serijal emisija Hramovi Crne Gore u kojima je on bio stručni konsultant, pro bono. Danima i mjesecima je sa televizijskom ekipom išao diljem Crne Gore, nesebično dajući svoje znanje, ne tražeći da mu taj rad bude plaćen - naglasila je ona.
Naglasila je da je Čilikov o hramovima u Crnoj Gori i njihovoj istoriji sve znao.
- Napisao je knjige koje su danas potvrda trajanja crnogorske državnosti, ali i autokefalnosti crnogorske crkve. Vjerovao je da je u duhovnoj bazi opstanak Crne Gore. Borio se za očuvanje arhitekture crnogorskih hramova, videći da njihova devastacija ne dolazi samo iz neznanja nego i iz namjere da se promijeni njihov vizuelni identitet kako bi se obezličio autentični izgled kao potvrda skromne ljepote crnogorske duhovne baštine, nastale kao izraz slobodarskog duha i siromaštva sa stilom ljudi koji su živjeli i žive u Crnoj Gori - ukazala je Vuković Kuč.
Čilikov je govorio da je izvorna crnogorska duhovnost nenametljiva, daleko od svake megalomanije, kiča i gabaritnosti, da veličina naših hramova nije u dimenziji nego u slojevima značenja.
- Tihi čovjek velikog znanja, znao je biti i boem i isihasta. U složenim vremenima, kad se Crna Gora dijelila po vrijednosti, izabrao je svoj put. To je bolja riječ nego strana, kad pišem o Čilikovu. On nije bio čovjek zastranjivanja. Suverenista i liberal, nikome nije nametao svoj jasni ideološki i politički pravac - kazala je Vuković Kuč uz napomenu da je umio da razgovara.
- Zato njegov izbor zovem putem. Nije kalkulisao, znao je i znali smo za što se bori, ali je u svaki crnogorski manastir i crkvu bio dobrodošao, iako osvjedočeni svjedok autokefalnosti crnogorske crkve. I Kom i Beška, i Cetinjski, i Morački, i Pivski manastir, i Gospa od Škrpjela i Husein-pašina džamija i Nikoljac i Podvrh, sve je to umno oko Čilikovljevo osmotrilo i opisalo - dodaje.
Na kraju obećala je u ime svih "koji znaju što su htjeli i koji znaju đe se ide kad se izabere put dostojanstva, poštenja, vrline i znanja", nosiće kišobran Milije Pavićevića kad god pomenu Sašu Čilikova, da njegov grob, uprkos tome što je volio Kavafija, ne bude "skriveni grob", iako, kako je navela, "smrt dolazi iznutra, tiho, i ne stvara mnogo buke kao što su nas učili".
