– Dragovoljići su red suza i ponosa, niska prkosa i nade, đerdan hrabrosti i časti, kolo slobode i patnje, tuge i straha… Kao posebnu vrijednost ovog djela treba izdvojiti i činjenicu da autor često povezuje daleku prošlost i sadašnjost na jedan neusiljen, lijep i originalan način, pa stoga svaka priča izgleda bliska, naša, na dohvat ruke…
Taj provjereni dijalog sa prošlošću, uslov je dijaloga sa budućnošću. Živimo u eri slike, vremenu dromologije, u kome je na snazi primat oka, a ne uha. Istinska komunikacija je prekinuta, a u tom prekidu, čini se, prva je stradala komunikacija sa prošlošću. Možda upravo ovom knjigom, (ne)svjesno, Budo Simonović nastoji dati odgovor na pitanje, i sebi i drugima, šta čovjek da učini ne bi li opet postao dijaloško biće. Knjiga Dragovoljići priča je o svima nama, kako god se izjašnjavali i kome god bogu se molili. Ona je neobična i opominjuća promenada duhom ovih prostora, u kojoj je Budo Simonović po ko zna koji put pokazao i dokazao da je neimar mosta od fakata preko nabujale i žive rijeke legendi.... Po ko zna koji put, stiže snažna opomena da je na ovom svijetu jedino važno da ne otkaže Čovjek i kada sve drugo otkaže - zapiso je Ćuković u recenziji.
