Studija iz 2020. godine pokazala je da je jedna od četiri odrasle osobe u distanciranom odnosu sa roditeljima, najčešće zbog toksičnog ponašanja, različitih vrijednosti, nedostatka podrške ili zlostavljanja.
Odvojenost najčešće pokreće dijete, a šest stručnjaka navelo je najčešće razloge zašto roditelji i odrasla djeca ostaju u sukobu.
1. Generacijski jaz
Terapeutkinja Kler Vajsman objašnjava da roditelji i odrasla djeca dolaze iz potpuno različitih društvenih i kulturnih okolnosti, što dovodi do sudara vrijednosti, iskustava i očekivanja. Ona ističe važnost empatije, otvorenog razgovora i poštovanja kako bi se taj jaz smanjio. Pew Research Center navodi da 79 posto ljudi smatra da generacijski jaz postoji, posebno u korišćenju tehnologije, moralnim vrijednostima, muzici i radnoj etici.
2. Neadresirani problemi i različita očekivanja
Savjetnica Rut Šimel kaže da se mnogi sukobi nastavljaju zbog starih, nikad riješenih nesuglasica i pogrešnih pretpostavki o tome šta druga strana želi ili očekuje. Nedostatak vremena za slušanje dodatno povećava nerazumijevanje. Istraživanja pokazuju da odrasla djeca imaju veću ambivalentnost prema roditeljima koji su u djetinjstvu bili odbacujući ili neprijateljski, što često dovodi do povlačenja i emocionalnog udaljavanja.
3. Pretjerano kritiziranje i osuđivanje
Prema terapeutu Merleu Jostu, roditeljsko uplitanje u život odraslog djeteta i stalno kritikovanje njegovih odluka šalje poruku da nije dovoljno sposobno ili zrelo. On naglašava da roditelji treba da dopuste djetetu da samo donosi odluke i uči na sopstvenim greškama. Studije pokazuju da djeca iz visoko kritičnih porodica imaju veći rizik od depresije, anksioznosti i teškoća u odnosima u odraslom dobu.
4. Nemogućnost prilagođavanja odnosu koji se mijenja
Psihološkinja Patricia O'Gorman objašnjava da je prelazak u odraslost danas mnogo sporiji i složeniji nego ranije, zbog čega odrasla djeca često duže zavise od roditelja. To stvara nesporazume: roditelji se suočavaju sa potrebama koje sami nisu imali, a djeca sa osjećajem da nisu dovoljno samostalna.
Prema modelu "usklađivanja prekršenih očekivanja", sukobi nastaju kada roditelji i djeca imaju različite predstave o tome kada i kako bi se odgovornosti trebalo promijeniti, što dovodi do dugotrajnih tenzija.
