Traganje za identitetom, uticaj vršnjaka i želja da se bude prihvaćen čine da roditelji, nezavisno o dobrim namjerama u očima svoje djece djeluju neprimjereno.

Uz to, pojedina ponašanja roditelja izazivaju mnogo neprijatnosti kod djece. Naime, kada roditelji pokušavaju da prate trendove, ali bez osjećaja za kontekst ili stil, tinejdžeri to doživljavaju kao neprijatan postupak.

Riječi i izrazi koje mladi koriste brzo zastare, a roditeljska upotreba slenga najčešće dolazi u pogrešnom trenutku. Pretjerano šarmiranje, šale ili hvaljenje pred društvom djeteta skoro uvijek izazivaju suprotan efekat.

Ukoliko roditelji ljube ili grle djecu pred njihovim prijateljima, tinejdžeri ovaj postupak doživljavaju kao narušavanje ličnog prostora. Takođe, digitalni prostor tinejdžeri doživljavaju kao privatnu zonu, a prisustvo roditelja u ovoj sferi im stvara neugodnost.

Poljupci i zagrljaji roditelja pred društvom djece često izazivaju osjećaj stida. Osim toga, mladalački stil oblačenja roditelja često nailazi na podsmijeh u očima mladih. Dolazak roditelja u kafić ili restoran u kojem tinejdžer boravi sa svojim društvom smatra se velikom greškom.

Tinejdžeri pogrešnim smatraju i ako njihovi roditelji posuđuju odjeću od njih. Ipak, stid od roditelja je skoro uvijek prolazna faza. Kako tinejdžeri sazrijevaju, tako se mijenja i njihova percepcija, a ponašanja koja su nekada bila pogrešna, često postaju simpatične uspomene.