Svjetlost je primarni regulator vašeg cirkadijalnog ritma, unutrašnjeg sata koji pomaže vašem tijelu da odluči kada da se osjeća budno, a kada da se osjeća pospano. Kada se probudite prije izlaska sunca, vaš mozak ne prima taj jutarnji svjetlosni signal", rekla je doktorka Suzanne Wylie za Metro.co.uk.

Bez svjetlosti ne dolazi do porasti kortizola koji nas čini budnima opada melatonin koji bi trebao da nam olakša buđenje. Ovo često dovodi do ošamućenosti i sporijeg kognitivnog procesiranja.

"Izloženost jutarnjoj svjetlosti pomaže u regulaciji serotonina koji poboljšava raspoloženje tokom dana i pomaže u pretvaranju u melatonin noću. Kada se ljudi stalno bude u mraku, loše su raspoloženi, razdražljivi su i imaju smanjenu motivaciju", kazala je.

To je dijelom razlog zašto sezonski afektivni poremećaj (SAD) postaje češći zimi, kada su noći duže. No, čak se i ljudi koji nemaju sezonski afektivni poremećaj osjećaju usporeno i imaju poteškoće s koncentracijom.

Buđenje iz dubokog sna dok je vani još uvijek mrak zapravo može pogoršati kvalitet našeg sna. To može poremetiti cirkadijalni ritam i promijeniti oslobađanje hormona poput melatonina.

"Ovaj nivo se obično povećava naveče kako bi se podstakao san, a opada ujutro kako bi nam pomogao da se probudimo, dok produženi periodi mraka mogu poremetiti ove signale, što dovodi do isprekidanog sna", objasnila je.

Loš san povezano je s povećanim rizikom od visokog krvnog pritiska, dijabetesa tipa 2 i debljanja jer ometa metaboličku regulaciju.

"Određene imunološke ćelije slijede dnevne ritmove i aktivnije su u određeno doba dana. Poremećaj sna i neusklađen biološki sat mogu smanjiti efikasnost imunološkog odgovora", kazala je.

Metabolizam je još jedna stvar na koju utiče buđenje prije zore zato što je povezan sa cirkadijalnim ritmom.