Hrabrošću da glasno iskaže svoje stavove mladi glumac Ammar Mešić ovih dana privukao je na sebe pažnju javnosti cijelog regiona, prvo onih koje je kritikovao, a potom i onih koji su ga podržali. Miljenik televizijske publike koji je tumačio lik Strahinje u najgledanijoj telenoveli na ovim prostorima - Igri sudbine, napušta seriju. Iz nje odlazi bogatiji za iskustvo i prijatelje, ali sa sobom nosi svoja mišljenja koja je imao i prije ulaska u Igru.

O vremenu provedenom u seriji, prijateljima, pravim vrijednosima i novim projektima Ammar govori za Dan.

Nakon četiri sezone Strahinja napušta Igru sudbine, u kojim projektima vas ubuduće gledamo?

- Strahinja je završio svoj put. Igra sudbine je meni donijela dosta iskustva, što se tiče rada ispred i iza kamere, donijela mi je nove prijatelje, nove kolege i mislim da sam prosto izučio zanat. U kojim projektima me ubuduće možete gledati to još ne znam. Ima jedna projekt za koji sam dobio poziv relativno skoro i mislim da je to stvarno jedan prelijep i prekvalitetan projekat, tačnije serija. Nadam se da će se gledaocima svidjeti i da ću se prosto ja naći i pronaći u toj ulozi. Iskreno jedva čeka. Ali hajde da ne ureknem, nadam se da će biti sve kako treba.

Da li se vaš život promijenio i koliko nakon Igre?

- Pa, iskreno moj život se nije promijenio, moj život je ostao isti. Dakle, imam iste prijatelje, istu porodicu, iste roditelje, iste planove i iste želje koje sam imao i prije Igre sudbine. Jedino što se promijenilo promijenio se momenat da me ljudi prepoznaju na ulici i da se negdje moj glas i moje mišljenje, ako nekoga, naravno, zanima, čuje. Drago mi je što na neki način mogu da utičema na omladinu i da prosto im pokažem kako neke stvari mogu da funkcionišu ili kako ja mislim da bi to trebalo da izgleda. Tako da u principu mi se život nije promijenio sem eto te jedne stvari, tog prepoznavanja, ali prosto mislim da sam ostao isti i da me Igra sudbine i ta neka nazovimo popularnost danas stvarno nije promijenila.

Šta će vas najviše podsjećati na "Sudbinu"?
- Najviše će mi nedostajati taj momenat ranog ustajanja negdje oko 15 do 5 ili 5 kada smo snimali po 12 sati i kada sam prvi put osjetio šta znači kvalitetno i dugo raditi, tako da to će me najviše podjsećati taj neki tempo rada, a naravno tu su moje kolege i prijatelji pogotovo Stevan Piale i Olja Lević, naravno tu su i Milica Tomašević i Matea Milosavljević itd. Dosta lijepih zajedničkih putovanja, druženja, rođendana, ali i tužnih stvari gdje smo nažalost se pozdravili sa nekim našim kolegama kao što je Nenad Nenadović. Proživjeli smo dosta toga i zaista ih smatram jednim bitnim dijelom mog života.

Ekipa serije Igra sudbine

-INSTAGRAM

Kao javna ličnost, promoter ste pravih vrijednosti i slobode govora, ali i ličnog mišljenja. Da li su hrabrost i stav samo dio tuđih scenarija?

- Sebe ne smatram javnom ličnošću, ja sam i dalje Ammar Mešić iz Prijepolja, koji ima mamu i tatu koji su me vaspitali takvim kakav sam danas. Promoter jesam pravih vrijednosti, hvala na tome. Slobode govora i ličnog mišljenja apsolutno jer ne vidim ni jedan jedini razlog da mi neko brani da iskažem svoje pozitivno ili negativno mišljenje. Pretpostavljam da se pitanje odnosi i na neke moje političke stavove i na moje javno iznošenje mišljenja koje mi nikad niko neće zabraniti i nikad niko neće uticati na to ni pod koju cenu, ni ucjenu. Niti sam ni pozicija ni opozicija, i uvijek ću reći glasno ono što mislim i da li sjutra bio Vičić na vlasti, Đilas ne znam koje više tu ja ću uvijek govoriti onako kako jeste, kao što nisam imao problem ni da pohvalim sadašnju vlast kad nešto lijepo urade, što se, doduše, rijetko dešavalo, ali je bilo i pohvala.

Da. Smatram da svaki čovjek ima Ustavom zagarantovanu slobodu govora i ja se držim toga. Aposlutno nikad nikoga nijesam vrijeđao, nijesam ponižavao, nikoga nijesam optužio a da toga nisam svjestan. Sve što kažem, stojim iza svojih riječi, da li su ispravne ili ne, ja smatram da su isprave i to mi je sasvim dovoljno. Opet ponavljam da nikad nikoga nisam uvrijedio i ponizio niti mi je to cilj. Bitno mi je i cilj mi je da živim u svojoj državi u kojoj sam rođen da tu državu poštujem i da ta država zapravo sluša moje, odnosno mišljenje građana. Hrabrost i stav su mi ugradili mama i tata, koji su me tako vaspitali i odgojili. Hrabrost i stav su njihovi i bakini i dedini. Cijela moja porodica je hrabra porodica koja se borila cijeli život, baka se i dan danas bori za tu pravdu, koliko god ja nju savjetovao "nemoj baba, to da radiš, stani", ona nastavlja po svom. Tako i ona meni "Ammare nemoj, Ammare nemoj" ali ja nastavljam dok ne istjeram pravdu na vidjelo.

Širok je spektar oblasti i djelatnosti gdje možete iskoristiti svoj talenat od pozorišta, nezavisnih produkcija, reklama, sinhronizacija do škola glume. Ako niste ispred kamere gdje sebe najviše vidite?

- Aposlutno se vidim svuda, u svakom poslu koji je častan i koji znam da radim. Nikad u životu nisam imao problem ni da dijelim letke u Knez Mihajlovoj ni da radim u Kol centru vidim se svugdje gdje posao znam da radim. Nije mi problem, najviše volim pozoriše i kameru to je moj posao za to sam se školovao a sad šta će biti dalje to je na sudini da odluči.

Jeste li razmišljali o stranim kooprodukcijama umjesto o "građevini"?

- Iskreno nisam. Nekako za sebe smatram da sam ja momak iz Srbije i volim da radim u Srbiji. Tačnije volim da radim na Balkanu u Hravatskoj, Crnoj Gori, Bosni, gdje god se priča srpsko-crnogorsko-hrvatsko-bosanski jezik. Da li će biti saradnje sa nekim kooprodukcijama ne znam. Nisam vičan engleskom jeziku, razumijem ga ali ga ne govorim tečno, više se vidim u nekim španskim produkcijama jer govorim španski, ali bih to volio da usavršim i trenutno radim na tome, kao i učenju njemačkog jezika.

Iskustvo u seriji korisno je i za film. U kom žanru biste voljeli da se oprobate?

- Film nisam dugo snimao, ali vjerujem da je to veoam slično. Vjerujem da je tu glumac taj koji je bitan i naravno iznad glumca reditelj koji zna da upravlja njegovim govornim i fizičkim radnjama. Smatram da je zapravo saradnja između glumca i reditelja ključna za uspjeh serije ili filma a što se tiče nekih profesionalnih strana je nekako isto - imamo scenario, kamere, dnevna, noćna snimanja, uglove, razne kadrove, zato mislim da je to relativno slično ili isto. Volio bih da se oprobam apsolutno u svim žanrovima vjerujem da mi neki žanrovi idu neki ne, ali prosto dok se ne isprobam u tim žanrovima ne bih mogao da govorim o tome, ali bih volio da radim na svemu.