U naselju Kuće Rakića u pećinama Cijevne poglede prolaznika mami kamena građevina. Iznad nje su Plantažini vinogradi, a ispod rijeka. Vlasnik je Nikola Ujkić koji nastoji da sačuva makar priču o građevini u stijenama Cijevne jer može samo da gleda u ono što je njegovo pošto sada taj dio obalepripada Plantažama, a oni prolaz dozvoljavaju samo uz propusnice. Pokušao je Ujkić da premosti rijeku, ali mu nijesu dozvolili jer su za mostove neophodne razne dozvole. Most je spreman i čeka da dozvole stignu kako bi bio montiran, a onda i otvoren za sve turiste koji žele da dođu do kućice. Ujkić se bavi ugostiteljstvom i pokušava da sačuva tradiciju porodice koji su bili uzgajivači ovaca.

– Moj otac ozidao tu kućicu ispod pećine i tu smo zatvarali ovce. Sazidana je od kamenja sa krečom, nema cementa. Napravljena je da bi sklonili ovce jer pećina ne prokišnjava. Tu bi prezimile, a najviše je to rađeno zbog jagnjadi. Moj djed Đon sa bratom Preljom držao je 1.000 ovaca. Pitao sam oca kako su uveče brojali ovce, a on mi je objašnjavao pomoću kamenčića. Kad izbroje sto bace kamen i sve tako. Ako vidi da fali neka onda idu da je traže. Nije tada bilo vinograda nego sve Ćemovsko polje. Tada se do kuće išlo preko mosta kod kuće Popovića. Znalo je da rijeka poplavi sve i voda ponese i po 50 ovaca. Tako da su bili prinuđeni svi da borave ispod pećina – kaže Ujkić.

Da bi se došlo do kuće ide se preko Ržaničkog mosta uz korito Cijevne.

– Sada su Plantaže stavile kapiju i zatvorili je. Puštaju samo sa propusnicama. Ide se pored vinograda iznad nje. Taj put za Bogićeve mline u katastru postoji. Nekada je most postojao ali ga je uništio zub vremena. Ja sam napravio drugi da bi ljudi mogli preći na drugu stranu rijeke, ali je tadašnji gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša naložio da se poruši. Sada imam napravljen drugi. Eto ga pored rijeke, čeka dozvole da se postavi i da ga ljudi, posebno turisti mogu koristiti – navodi Ujkić.

Ujkić bi volio da ova kuća, ali i stara vodenica blizu nje budu turističke atrakcije Tuzi.

– Bavim se turizmom i ugostiteljstvom i ovo je prava turistička atrakcija. Čistim, održavam livadu i sigurno da negdje nećete naći onakvo cvijeće kao ispred one kućice. Nažalost nigdje je nema u brošurama Turističke organizacije Tuzi. Trebalo bi da se reklamira i da uđe kao destinacija u turističku ponudu. Tu je i vodenica. Kad je napravljena nije bilo struje i ko je imao vodenicu bio je najbogatiji čovjek. Zvali su je fabrika para. Planiram da je nekako obnovim i da ponovo proradi. Sada je od nje ostao samo zid – navodi Ujkić.

Kako bi nastavio porodičnu tradiciju i Nikola Ujkić ima 100 ovaca.

– Moj djed je držao 1.000, otac 200, a ja imam 100 ovaca. Ne držim ih iz koristi, jer je skup čoban, hrana... već zbog tradicije. Vjerujem da kada se ne bih bavio time ne bih napredovao, jer moji preci su sve stvorili upravo od ovaca. Od njih su kupili i 1.000 rala zemlje. Ne tako davno rijeka mi je odnijela stado, ali nijesam odustao – kaže Ujkić.