Pjesnik se obraćao srcu, tražeći odgovore na neka pitanja, dileme i nedoumice. Srce je ćutalo. Tako je i sa Podgoricom. Srce države su njene institucije, a one odavno ćute. Lakše bi se u svom pletivu danas razabrala da se 27. aprila 2017. godine nije političkom odlukom, umjesto kako zakon kaže na referendumu, odlučilo da Tuzi postanu posebna opština, a onda isto tako 16. avgusta 2022. godine i Zeta.

Lakše bi bilo i da se Ustavni sud odredio o zetskim zakonima umjesto što ih od avgusta 2022. godine drži u fioci, lakše i da se Ministarstvo javne uprave odredilo da li je promašen dan zasijedanja Skupštine Glavnog grada 28. novembra 2024. godine, ima li Skupština opštine Zeta dva predsjednika. Lakše bi bilo i da su pokrenute regresne tužbe po različitim osnovama počev od subvencioniranja funkcionerskih stanova, da je izgrađeno nekoliko garaža, otvoreno pozorište, u Piperima asfaltirano makar 100 metara, Bratonožićima stigla voda, autobusi počeli da prolaze pored škola, da su svi lokalni funkcioneri objavili svoje diplome... A ovako se pletivo mrsi i komplikuje.

U knjizi "Crnogorci u pričama i anegdotama" Mićuna M. Pavićevića, iz 1938. godine, ima jedna staropodgorička poslovica "Podgorica glođikorica: do podne buči, od podne muči". Nekako se čini da su danas ove karakteristike svadljivosti, ipak više svojstvene pojedinim njenim otcijepljenim djelovima. Toliko sreće i radosti prije nekoliko dana na referendumu negacije nije bilo ni u zlatnim vremenima FK Zete kada su redovno nadigravali FK Budućnost. A da nije glođikorica svuda, gdje bi nam bio kraj. Uz sve to fali nam i patriotizma, brige za zajednicu i ljubavi bez mržnje. Zamislite da su se borci Bokeljske narodno-oslobodilačke udarne brigade, Zetskog odreda i Lovćenskog odreda u decembru 1944. godine vodili ugovorom o djelu, foteljama po dubini i širini, ucjenom u parlamentu sa glasom "za" ili "protiv", umjesto onim tajnama s početka sočinjenija...

Da je Podgorica ipak "neumorna pletisanka" dokaz je titula, koju je dobila od međunarodnog žirija, postala je Evropska prijestonica mladih za 2028. godinu. Predstavljajući titulu Saša Mujović, gradonačelnik, kazao je da je Podgorica svjedočanstvo da je ljekovito sanjati velike snove, da možemo, da umijemo, da znamo i da inferiornost niti stanuje, niti će ikada više stanovati u glavnom gradu Crne Gore. Mladi će aktivnije da učestvuju u donošenju odluka, njihov glas će se čuti snažnije, njihovo prisustvo u svim relevantnim tijelima biće brojnije i odlučnije. Da vjerujemo da će biti drugačije. Podgorica je bezbroj puta pronalazila antejsku snagu da se oslobodi stradanja govorila je njena prva gradonačelnica Olivera Injac, a njen prvi gradonačelnik Marko Miljanov u pismu vojvodi Peku Pavloviću napisao "teško je srcu gledat i jednu dušu đe se muči kad se pomoć ne može, a ne ovoliki narod što mu se vjekovi mučenja kao godine brojati mogu".