Na današnji dan, devetog aprila 1999. godine počela je bitka na Košarama između tadašnje Vojske SRJ sa jedne i snagama Nato, odosno pripandicima “UČK” i Vojskom Albanije sa druge strane.

Ova bitka u kojoj su se pripandici Vojske SRJ, uglavnom mladi vojnici borili sa daleko nadmoćnijim neprijateljem i u kojoj su pružali gotovo nadljuski otpor trajala je do 10 juna. Tog devetog aprila, u tri sata u zoru, otpočela je artiljerisjka paljba od strane Vojske Albanije, potpomognute pripadnicima “OVK” i vojnicima NATO (među kojima su bili i dobrovoljci iz više zemalja) na položaje pripadnika Vojske SRJ.

Kako su tada izvještavali mediji na albanskoj strani granice bilo je više hiljada naoružanih lica (od dvije do deset hiljada), među kojima su pored pripadnika Vojske Albanije i terorista ”UĆK” bili i pripadnici britanskih specijalnih jedinica, dok je na srpskj strani granice bilo svega oko dvije stotine vojnika...

Iako su u popodevnim satima posle granatiranja vojnika SRJ, pripadnici ”OVK” u popodevnim satima ušli u karaulu Košare, pripadnici Vosjke SRJ koji su u međuvremenu dobili pojačanje uspjeli su u narednom periodu do potpisivanja Kumanovskog sporazuma da spriječe proboj neprijatelja na liniji fronta dugoj petnaest kilometara.

Iako su pripadnici ”OVK”, albanske vojske potpomognuti pripandicima britankih specijalnih jedinica, njemačkim i drugim dobrovoljcima tokom dvomjesečnih borbi svakodnevno pokušavali kopneni proboj praćen bombarodvanjem Nato avijacije to im nije uspjelo, zbog čega je bitka na Košarama ostala kao sinonim hrabrosti mladih vojnika tadašnje vojske SRJ sa daleko brojnijim i nadmoćnijim neprijateljem.

Iako je prema raspoloživim podacima u ovim borbama više od stotinu vojnika SRJ (tačnije 108 vojnika) izgubilo živote, prema nezvaičnim navodima na drugoj stranni među pripadnicima “OVK” Vojske Albanije i vojnicima NATO bilo je daleko više žrtava između 150 i 300, mada je prema nekim navodima taj broj daleko veći.