Dajući akcenat umnoženim otiscima slika vlastitog djetinjstva, koji je u korjenu najljepših pejsaža, i danas se, kao zreo čovjek, pitam – da li se, igdje, veliko u malo utapa, kao u onom okrajku svijeta gdje se nebo, jarko, prostrano, širi i naslanja na oštre obronke Lovćena!?

U Plavoj sali Srpske kuće u Podgorici večeras pred brojnom publikom promovisana je niva pjesnička zbirkapjesnika i esejiste Selimira Radulovića "Zapis na stubu, jerusalimskom"

Ukrštene riječi u Radulovićevim stihovima prepune su zamki i, kako bi rekli šahisti, pozicionih odmjeravanja. Riječ je o osjećanju mjere u začudnim Radulovićevim pjevanjima koja nas podsjećaju na Romana Meloda, Svetog Simeona i njegove "Himne o ljubavi Božijoj", kazao je Uljarević, obrazlažući nagradu

Rađanje istinske pjesme poistovjećujem s kretom oblaka, silnog, dok izliva obilje kapi, kišnih, ili s kretom sunca, radosnog, dok se, izjutra, na nebu utvrđuje! Kao i molitva – i pjesma je disanje. Kad čovjek diše – živ je. I molitva i pjesma čovjeka čine živim. I ne samo to. I pjesma se, ako je pjesma, kao i molitva, može nazvati očima i krilima duše

Nagrada će Raduloviću svečano biti uručena u ponedjeljak 27. marta u 12.30 časova u svečanoj sali Grada Kikinde, koji i dodjeljuje ovu nagradu za najbolju knjigu na srpskom jeziku u protekloj godini

Nagrada poznatom pjesniku pripala za antologiju "Zlatni vek srpskog pesništva"