Sve radi odgovorno, s ljubavlju i pažnjom, kao što je nekada radio sa pacijentima, samo što je sada rad sa biljem mnogo opušteniji i kreativniji. Porijeklom sa Prčanja, završio je Kotorsku gimnaziju, diplomirao na Medicinskom fakultetu i nakon specijalizacije zaposlio se u bolnici u Prijepolju, gdje je radio 40 godina. Penzionisao se prije dvije godine i kaže da mu je prvih mjeseci bilo jako teško, nedostajao mu je svakodnevni posao u bolnici, dok nije shvatio da mora dalje. Živi sa suprugom, imaju odrasle kćerku i sina, dvije unuke, čijem se dolasku raduje, a oni imaju privilegiju da uživaju u "malom raju" koji im je otac i djed stvorio.
Pažnju privlači kaskadni voćnjak, čime je maksimalno iskoristio strmu konfiguraciju zemljišta iza kuće, cvjetne žardinjere, te jagode zanimljiva inovacija u sadnji ovog voća u dvorištu. Boško nam objašnjava da je to obična plastična cijev koja se zareže na 20 sm, fenom se zagrije otvor i u njega ubaci flaša, kojom se otvor proširi. Potom se cijev postavi u veću saksiju, napuni zemljom i u otvore se posade jagode, a može i cvijeće.
- Istina, može se na pijaci kupiti i konzumna jagoda, ali ljepota je kad ujutru ustanem, prošetam vrtom i kad ima koja jagoda, uberem, isto i supruga voli kad se ljeti vrati sa kupanja, da ubere smokvu sa grane. Imam i mandarine, narandze, limune, trešnje, višnje, nar, tu je i artičoka, cikorija, žućenica, raštan, salata, a nedavno sam posadio i čeri paradajz. U zadnje četiri godine posadio sam 75 biljaka, a pošto od djetinjstva najviše volim trešnje, njih imam 13. Volim da radim u vrtu, kad je lijepo vrijeme po cijeli dan nalazim posla, u osam sati uveče toliko sam umoran da zaspim čim sjednem u fotelju. Ovo je moj raj, utoliko što ne moram da budem na društvenim mrežama, niti da gledam televiziju, ni da se brinem šta se događa u okolini. Ranije sam se bavio sportom, a sada sam svoju stvaralačku energiju posvetio uzgoju bilja, pacijente sam zamijenio njegom voća i povrća - kaže doktor Odza.
U početku je, dodaje, nasumice sadio sve što su mu prijatelji poklanjali, a onda je počeo da planira sadnju u prostoru. Prijatelji iz Prijepolja, gdje je živio četiri decenije, davali su mu trešnje, maline, ali pošto je prije penzionisanja dolazio na svaka tri mjeseca u Prčanj, onda nije bilo koga da to gleda i voćke bi se osušile. Ostajao bi ovdje po 15 dana i čekala ga je rabota – okopavanje, košenje, ograda, te nije imao vremena da istražuje po internetu i da konsultuje agronome o načinu kako se biljke njeguju. Učio je iz sopstvenog iskustva.
- Voćke traže njegu, a ja sam to naučio na svojim greškama. Misleći da trešnjama treba prihrana, pretjerivao sam sa dodavanjem đubriva, koje sam stavljao tik uz stablo, i tako sam nekoliko njih uništio, jer trešnje ne trpe puno gnojiva. Prošle godine na mojim trešnjama je bilo po desetak trešanja, a trešnje kod brata, koji ih nije gnojio, davale su po pet kilograma ploda. Onda sam malo "guglao" i vidio da profesionalci u Vojvodini na hektar voćnjaka trešanja potroše stotinjak kilograma đubriva, a ja sam na deset stabala potrošio 15 dzakova stajskog đubriva. Razmišljao sam kao hirurg, ako biljkama treba hrana, staviću je što bliže korijenu - rukama sam razgrtao zemlju oko stabla i stavljao đubrivo uz stablo, a to je bilo pogrešno. Onda se nekoliko trešanja koje su dotad rađale, jednostavno osušile. Poučen time, ove godine nijednu voćku nisam đubrio, jer gnojivo počinje da ispušta hranljive materije tek poslije godinu-dvije, podijelio je svoje iskustvo doktor Boško.
Bolest "medne rose" i biljnih vaši koje ispijaju sokove iz listova i kore stabla citrusa napala je i starije sadnice limunova i mandarina koje su posadili Boškovi roditelji prije 40 godina.
- Prskao sam agrume svim vrstama ulja (plavim, bijelim, crvenim), krečio stabla, čak sam skidao jedan po jedan oboljeli list i spaljivao ih, da bi potom izbili zdravi mladi listovi, ali ni to nije pomoglo, štetočine su se opet vratile. Primijetio sam da mlade sadnice bolje reaguju na prskanje i da su otpornije od ovih starijih citrusa - iskustvo je doktora Boška Odze.
M.D.P.
