- Poskupljenja su došla u najgore vrijeme, kad stočari ne mogu ništa da prodaju, ni jare ni jagnje, a sve za ishranu je poskupilo, kukuruz, pšenica, ječam i sva stočna hrana. Mali stočari već odustaju i počinju polako da smanjuju grla. Jedni će početi da smanjuju broj grla, a ima i drugih koji čak razmišljaju i o zatvaranju farme. Posebno oni sitni koji nemaju nekakvu ušteđevinu ili slično, i koji od toga što rade jedva preživljavaju. Ako Ministarstvo poljoprivrede, država i Opština ne bi nešto preduzeli za stočare, ali i druge poljoprivredne djelatnosti, velika muka nas čeka. Takođe, cijene nafte i goriva su enormno povećane, a to uslovljava da ljudi nemaju sredstva da oru, siju i sade - kaže Ličina.

On dodaje da je vreća kukuruza od lani više nego duplo skuplja.

- Vreća je lani bila između devet i deset eura, a juče sam svraćao u jednu prodavnicu da vidim koliko je, i sada košta 23 eura. Ako stočar ima, recimo, 30, 40 ili 50 ovaca, njima vreća kukuruza ide na jedan obrok. To znači da bi svakog dana trebalo da ulože vreću – dvije kukuruza da bi te životinje održavale kondiciju, a ako vlasnici nešto hoće da dobiju i imaju neku korist od nje. Znači on treba da uloži samo u žitu 50 eura minimum. Takođe, bala sijena košta od tri i po do pet eura, zavisno od vrste i kvaliteta sijena. Na drugoj strani, otkupne cijene svih tih proizvoda kod seljaka ostaju iste, ne mijenjaju se. Kad sabereš na kraju mjeseca sve u svemu dzaba ih hraniš, dzabe radiš i nema napretka. Ja ne znam koja je to računica - priča Ličina, i dodaje "još ako bi ova godina bila sušna kao prethodna, onda je stvarno katastrofaˮ.

U južnim krajevima, kako kaže, i biće nešto paše, ali na sjeveru...

- Na sjeveru je danas snijeg, ne pomaže ne znam koliko da je paše ako nema da da žito i sjeno. Na žalost, moram reći da o poljoprivrednicima niko ne brine. Ne hrani država seljaka, već on državu, i sve zavisi od sela jer se ništa u gradu ne rađa. Crna Gora može da proizvodi hranu, samo treba ljude stimulisati. Oni imaju i radne navike, ali ih treba uputiti da mogu da žive od svog rada - kaže Reka Ličina.

U crmničkom selu Brčeli, farmu koza ima Nikola Gojnić. Godinama se snalazi, mukotrpno radi po cijeli dan za kozama. Poskupljenje je, i on smatra, došlo baš u nevrijeme. Prijeti da ih desetkuje.

- Cijene samo rastu sa devet eura na 19, sa 8 na 16, sa 7 na 14... Malo je reći - prijeti nam katastrofa. Sijeno je najjeftinije, četiri do pet eura, mada sam ja sijeno kupovao po dva eura godinama. Eto, sad nemam sijena da nahranim koze jer ga ne mogu kupiti. Nisam podigao cijene sira i mlijeka, jer neću da izgubim i to malo mušterija što imam. Što bih ja rekao - "skačem u mjesto", i dobro je što još nisam u minusu. Šta će tek biti sa mnom ako se desi da uđem u minus? Nama treba pomoć. Štogod prodam, potrošim da kozama kupim hranu. Meni ne ostane ni kilo sira. Ako bih ga uzeo odmah ulazim u minus od 10 eura. Ne mogu povećati cijene, narod nema para, velika nemaština je zavladala i to za vrlo kratko vrijeme. A niko ne vjeruje, niko ne pita kako je. Svaka vreća je u prosjeku pet eura poskupila, a meni ode 10 do 12 vreća mjesečno, što je ukupno oko 600 eura samo na hranu, bez sijena i ostalog. To mi je do sada bila neka zarada. Imamo pomoći oko 200 eura, i nešto od premija, ali je to sve sitno. Ono što tvrdim je da zarade nema - kaže Nikola, koji je do poslednjih poskupljenja puno očekivao od bavljenja kozarstvom.

D.S.