Oni su analizirali ovaj dokument po inicijativi Kabineta potpredsjednika Vlade za politički sistem, pravosuđe i antikorupciju.
Uredba, za koju je inicijativom traženo mišljenje u pogledu nastanka rizika od korupcije, donijeta je 6. februara 2020, a stupila je na snagu 22. februara iste godine. Mišljenje ASK o ovom dokumentu uslijedilo je dvije nedjelja nakon što je ta institucija ocijenila da je prilikom ranije podjele besplatnih emisionih kredita došlo do ugrožavanja javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije, te da su emisioni krediti po osnovu čije kupoprodaje je Kombinat alumijuma Podgorica (KAP) 2021. naplatio 17 miliona eura od Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) dodjeljivani suprotno propisima, bez plana praćenja, procedure i metodologije.
U mišljenju ASK navodi se da sama struktura Uredbe, odnosno njen pravno-tehnički aspekt, ostavlja određene nejasnoće prilikom njenog čitanja i tumačenja.
– Jasnije, preciznije i potpunije definisanje načina sprovođenja aukcije ostavilo bi manje prostora za tumačenje i eventualno neujednačeno postupanje – ocijenjeno je u mišljenju.
Citirano je da je članom 5 Uredbe propisano da minimalna cijena emisionih kredita iznosi 24 eura po toni ugljen-dioksida. Međutim, u mišljenju ASK ukazano je da na osnovu dostupne dokumentacije ostaje nejasno koji su kriterijumi, odnosno metodologija, primijenjeni prilikom formiranja ove cijene.
– Potrebno je posebno se osvrnuti na član 9 Uredbe kojim je Eko-fondu propisano da vodi registar, dok se pravni osnov za to ne može utvrditi u zakonu koji reguliše ovu materiju. Ovako propisane norme, u odnosu na postavljeni referentni period, ukazuju na rizik nedostatka definisanja relevantnog petogodišnjeg perioda, već propisuje samo predlog početnog, koji, uzimajući u obzir dvogodišnji izvještaj, ostavlja prednost nekim privrednim subjektima u količini besplatnih kredita koji mogu biti dodijeljeni ukoliko se ispune određeni uslovi – piše u juče objavljenom mišljenju.
Analizom odredaba Uredbe, ASK je zaključila da one nisu dovoljno jasne i precizne, odnosno da ne uređuju na jasan, precizan i nedvosmislen način sva pitanja, posebno uzevši u obzir činjenicu da pojedine odredbe upućuju na međunarodna dokumenta, bez bližeg određenja i preciziranja, ali i činjenicu da se veliki broj pitanja uređuje samim prilozima, što norme može učiniti dodatno nejasnim.
