Ona je na svom fejsbuk nalogu juče saopštila da je njen sin zadobio teške tjelesne povrede i pretrpio veliki stres, te da posjeduje snimak na kome se vidi da od samog trenutka izlaska iz školskog dvorišta i uz sam rub školske ograde tuku njenog sina, koji pokušava da uđe u autobus.
Iz Uprave policije je prekjuče saopšteno da je majka 8. septembra prijavila napad na njenog sina, kao i da su slobode lišena tri maloljetnika (14 i 15 godina). Jokićeva će tražiti i odgovornost lica koja su imala mogućnost da spriječe napad, a to nijesu učinila, kao i djecu učesnike nasilja i njihove roditelje.
– Izjava direktora škole, koji me nije ni kontaktirao, već sam ja njega pozvala, da se incident, kako ga on naziva, desio van školskog dvorišta, povređuje me i kao roditelja i kao čovjeka, jer postoji snimak (koji posjedujem), na kome se vidi da od samog izlaza iz školskog dvorišta i uz sami rub spoljne školske orgade tuku mog sina, koji pokušava ući u autobus. Po zakonu, organ starateljstva kome je dijete povjereno na čuvanje, obavezan je da vodi računa o djetetu, pa vas pitam da li ljudska, moralna i profesionalna odgovornost prestaje kad metar preskoče ispred ograde da uđu u autobus ili vas je strah tužbe i javne osude, jer znate da snimak neću objaviti zbog svog djeteta, pa birate odbranu sebe, prije nego ljudski i profesionalni odnos, pitala je Jokić na svom fejsbuk nalogu.
Ona je poručila da će nakon njene tužbe nadležni organi cijeniti "gdje počinje, a gdje se završava vaša profesionalna odgovornost".
– Što se ljudskog tiče, bojim se da tu i Vi i razredni starješina, koja prijetećim tonom mom sinu u glasovnoj poruci govori da `ne smije da se revanšira`, umjesto da pita kako je (a da je moje dijete pritom onesposobljeno da pođe u školu, a kamoli da ide na revanš), je slika ljudske i moralne odgovornosti, poručila je Jokić.
Istakla je ljudski i profesionalni odnos policije i zaposlenih u Kliničkom centru Crne Gore prema njoj i njenom sinu.
Direktor škole u Golubovcima Dražen Boričić tvrdi da je ustanova preduzela sve što je mogla s obzirom na to da se incident dogodio "van školskog dvorišta".
– Žao nam je što je naš učenik bio žrtva nasilja. Potresen sam i kao čovjek i kao rukovodilac ustanove, kazao je Boričić za "Vijesti". Naglasio je da je škola po saznanju obavijestila sve institucije i stavila se na raspolaganje i tužilaštvu i policiji.
Programska koordinatorka Inicijative mladih za ljudska prava Kristina Žugić ocijenila je da slučaj iz Golubovaca, gdje je dječak završio u bolnici, i nedavni snimak iz Bara, na kojem vršnjaci brutalno tuku vršnjaka dok drugi snimaju, pokazuju da smo prešli svaku granicu tolerisanja.
– Dok se institucije nadmudruju oko toga `ko je nadležan` i `gdje se incident desio`, djeca trpe posljedice koje ih mogu obilježiti za cijeli život. To više nije samo problem pojedinih porodica ili škola – to je ogledalo cijelog društva, kazala je Žugić.
Iz Inicijative su pozvali nadležne da shvate da je ovo najvažniji izazov sa kojim se država danas suočava.
– Ako ne zaustavimo spiralu nasilja, odgajićemo generacije mladih bez empatije, bez osjećaja za pravdu i bez sposobnosti da izgrade zdravo društvo, upozorava Žugić.
Žugić poručuje da rješenja postoje, a to su razvijanje empatije i socijalnih vještina u školama, obavezne terapije i grupni rad sa djecom i roditeljima, kao i umrežavanje svih institucija koje rade sa djecom u zajedničkom cilju.
– Moramo ukazati na još jednu jako važnu stvar, a to je apatija koja sve više nadvladava društvo po pitanju svih važnih tema, pa i ove. U društvima gdje javnost stvara pritisak, institucije reaguju i mijenjaju stvari. Kod nas, međutim, apatija je zamijenila pritisak, a nasilje smo kao generacije normalizovali i prihvatili kao `prirodno stanje`. Ali nije sve samo na institucijama, niti samo na roditeljima pojedinačno – odgovornost je na svima nama. Naša djeca su naš problem, svako dijete je odgovornost svake odrasle osobe. Tek kada prestanemo da nasilje smatramo normalnim dijelom odrastanja, moći ćemo da ga zaustavimo, dodaje Žugić.
