- Bukovica je seosko područje u pljevaljskoj opštini, udaljeno oko 60 kilometara od Pljevalja, i do početka 90-ih bilo je pretežno naseljeno Bošnjacima i Muslimanima. Od 1992. do 1995. godine, u Bukovici je sprovedeno etničko čišćenje. Prema dostupnim i dokumentovanim podacima, raseljena su 24 sela, a oko 90 porodica, sa približno 270 članova, je protjerano ili izbjeglo. Ubijeno je šest civila, dvije osobe su izvršile samoubistvo zbog posljedica torture i zlostavljanja, 11 osoba je oteto i odvedeno u zatvor u Čajniče, a blizu 70 civila bilo je izloženo fizičkoj torturi, uključujući teška zlostavljanja i silovanja. Zapaljeno je najmanje osam kuća, kao i džamija u selu Planjsko, a brojna domaćinstva su opljačkana i uništavana. Za ove zločine u Crnoj Gori niko nije pravosnažno osuđen - navode u saopštenju.
Dodaju da jedini slučaj koji je stigao do suda – ubistvo Džafera Đoga – kvalifikovan je kao ubistvo izvršeno iz niskih pobuda i nacionalne mržnje, a ne kao ratni zločin.
-.Osuđeni Majoš Vrećo kasnije je amnestiran, dok je saučesnik Dragomir Krvavac oslobođen zbog neuračunljivosti - navode.
- CGO podsjeća da je zahtjev za pokretanje istrage Viši državni tužilac podnio tek krajem 2007. godine Višem sudu u Bijelom Polju, a istraga je završena 2010. godine. Optužnica za zločin protiv čovječnosti podignuta je protiv pet pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije – braće Radmila i Radiše Đukovića, Slobodana Cvetkovića, Milorada Brkovića i Đorđija Gogića i dva pripadnika rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore – Slaviše Svrkote i Radomana Šubarića. Zvanično obrazloženje za prisustvo vojnih i policijskih struktura, uključujući i paravojne, bilo je čuvanje granice i potraga za skrivenim oružjem - ističu u saopštenju.
Navode da nakon višegodišnjeg postupka, svi optuženi su pravosnažno oslobođeni, dok pitanje komandne odgovornosti i eventualnih nalogodavaca nikada nije bilo predmet istrage.
- Pokrenut je projekat rekonstrukcije uništenih kuća i infrastrukture, ali se, uprkos uloženim sredstvima, vratio zanemarljiv broj porodica, što naglašava dubinu posljedica koje su ovi zločini ostavili na lokalnu zajednicu. Razloge napuštanja bošnjačko-muslimanskog stanovništva ovog područja tužilaštvo je opisalo kao rezultat „vršenja sistematskog zlostavljanje muslimanskog življa u Bukovici, prisiljavajući ih na taj način da napuštaju svoje domove". S druge strane, odbrana je zastupala stav da je napuštanje stanovništva kontinuirani proces ekonomskih migracija zabačenog stočarskog kraja, što demantuju brojna svjedočanstva. Relevantni sudski spisi i dokumentacija o ovim događajima integralno su predstavljeni u publikaciji CGO-a „Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori – Slučaj Bukovica"- poručuju iz CGO.
CGO ocjenjuje da posljednje aktivnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uključujući usvajanje Plana postupanja, ali i izmjene Zakonika o krivičnom postupku iz juna 2024. godine, kojima je omogućeno korišćenje dokaza prikupljenih pred Haškim tribunalom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom predstavljaju važan, iako zakašnjeli iskorak u odnosu na raniju institucionalnu pasivnost.
- Ostaje da se vidi da li je to izraz istinske posvećenosti pravdi ili samo pokušaj sticanja dodatnih poena na putu ka EU, s obzirom da je procesuiranje ratnih zločina dio završnih mjerila za Poglavlje 23. Treba imati u vidu i da protok vremena dodatno otežava sprovođenje pravde, jer ključni svjedoci i žrtve umiru, a sjećanja blijede. Zločin u Bukovici, kao i druga stradanja tokom devedesetih, i dalje je nedovoljno prisutan u obrazovnom sistemu. Posljedice takvog pristupa vidljive su i u nivou znanja građana i građanki, ali i mladih o devedesetim: manje od polovine građanstva (49,7%) smatra da su se ratni zločini desili na teritoriji Crne Gore, a istraživanje među mladima pokazuje da 38,6% vjeruje da ih je bilo, od čega 42,5% zna za zločin u Bukovici - NAGLAŠAVAJU ONI.
CGO podsjeća da vladavina prava podrazumijeva dosljedno i nepristrasno procesuiranje svih ratnih zločina, bez obzira na vremensku distancu ili politički kontekst.
- Efikasno utvrđivanje odgovornosti i njegovanje kulture sjećanja ostaju preduslovi za jačanje povjerenja u institucije i izgradnju funkcionalnog demokratskog društva - zaključuju u saopštenju.
