Ona je kazala da su dokumenta u oblasti životne sredine u Crnoj Gori u dobrom dijelu napisana, ali da institucije, lokalne službe i inspekcije još nijesu dovoljno osnažene da te politike sprovode u praksi.
Cicmil je u intervjuu agenciji MINA naglasila da je najveći problem u vezi sa Poglavljem 27 jaz između propisa i njihove primjene, jer su kontrole nedovoljne, a institucionalni kapaciteti slabi.
Komentarišući Izvještaj Evropske komisije (EK) u oblasti Poglavlja 27, Cicmil je navela da dokument EK pokazuje napredak, ali i da jednako jasno ukazuje da se reforme u oblasti životne sredine i dalje odvijaju sporije nego što bi trebalo.
Ona je, u kontekstu upravljanja otpadom, ukazala na to da je donijet novi Državni plan upravljanja otpadom i da je zabrana plastičnih kesa od 15-50 mikrona počela da daje rezultate.
S druge strane, kako je podsjetila, EK je istakla potrebu za kampanjama podizanja svijesti, prevencijom nastanka otpada i njegovim odvajanjem i reciklažom, posebno na lokalnom nivou.
- To znači da se problem više ne nalazi u samom zakonodavstvu, već u nedostatku operativnog sprovođenja, koordinacije i rada sa građanima i lokalnim komunalnim sistemima - rekla je Cicmil.
Odgovarajući na pitanje da li je saglasna sa ministrom ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjanom Ćulafićem, koji je kazao da je Crna Gora ušla u završnu fazu za zatvaranje Poglavlja 27, ona je navela da dokumenti jesu u dobrom dijelu napisani, ali da institucije, lokalne službe i inspekcije još nijesu dovoljno osnažene da te politike sprovode u praksi.
- Dakle, sada treba da nastavimo sa radom, da ovaj Izvještaj ne ostane samo kao ohrabrenje - istakla je Cicmil.
Upitana da li to znači da smatra da je moguće završiti obaveze do planiranog završetka pregovora naredne godine, ona je rekla da je to moguće samo ako se pređe sa planova i nacrta na konkretne odluke i jasno definisane rokove.
- Teoretski je moguće završiti proces do 2026. godine, ali samo ako se sada pređe sa planova i nacrta na konkretne odluke i jasno definisane rokove - rekla je Cicmil.
Kako je pojasnila, cirkularna ekonomija u Crnoj Gori još nije shvaćena kao razvojna politika, već kao tema životne sredine.
Ona smatra da je to pogrešan fokus i dodaje da cirkularna ekonomija podrazumijeva organizaciju tržišta sekundarnih sirovina, lokalne centre za ponovnu upotrebu, stimulisanje malih biznisa za reciklažu i popravke.
- To se ne dešava samo usvajanjem zakona, već je potrebno da se pređe sa opštih ciljeva na konkretan rad i operativne rokove na lokalnom nivou - kazala je Cicmil.
Komentarišući konstatacije EK u Izvještaju da je potrebno riješiti pitanje upravljanja Solanom, poligona na Sinjajevini, kao i preporuke oko zaštite Skadarskog jezera, ona je navela da ta pitanja pokazuju da se odluke koje su strateške često odlažu i "razvodnjavaju".
- Ako ovo ne promijenimo, teško možemo uvjeriti EK da možemo iznijeti sprovođenje složenijih reformi - rekla je Cicmil.
Na pitanje šta vidi kao glavni problem u vezi sa poglavljem 27, ona je odgovorila da je najveći problem jaz između propisa i njihove primjene.
- Zakonodavstvo je često usklađeno s EU, ali sprovođenje je sporo, kontrole su nedovoljne, a institucionalni kapaciteti slabi - istakla je Cicmil.
Ona je naglasila da se upravljanje otpadom u Crnoj Gori uglavnom i dalje svodi na komunalne usluge.
- Pa dok lokalne samouprave i komunalna preduzeća ne budu imale infrastrukturu, kapacitete, niti podsticajne mehanizme da organizuju odvajanje otpada, kompostiranje ili centre za ponovnu upotrebu, sve ostaje na nivou propisa - rekla je Cicmil.
Ona je naglasala da država treba više da stavi fokus na to kako da propise učini sprovodivim na lokalnom nivou.
Cicmil je istakla da se odnos prema prostoru i životnoj sredini u Crnoj Gori vidi na primjerima Velike plaže, šuma, maslinjaka i drugim, gdje se otvara prostor za investicije na uštrb zaštite.
To, kako je pojasnila, znači da formalni standardi postoje, ali nije izgrađena kultura poštovanja javnog dobra.
Cicmil je rekla da se najznačajniji pomaci u oblasti zaštite životne sredine u posljednjih godinu odnose na pristupanje LIFE programu, donošenje zakona i propisa, uvođenje proširene odgovornosti proizvođača, kao i zabranu jednokratnih plastičnih proizvoda.
- To pokazuje da kada postoji politička volja, promjena može biti vidljiva i prepoznata - rekla je Cicmil.
Ona je poručila da je sada ključno da se država fokusira na implementaciju, i da se takvi potezi prošire na druge tokove otpada, kao što je građevinski i bio-otpad, jer su to resursi koji se mogu vratiti u ekonomiju.
