Suša ostavlja posledice i na pašnjake
15/08/2025 u 17:00 h
Milica KrgovićMilica Krgović
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
Slušaj vijest
StoryEditor

Crna Gora bilježi tromjesečni deficit padavina i toplotne talase: Suša spržila poljoprivredu

Suša, praćena ekstremno toplim talasima, gotovo tri mjeseca u čitavoj državi ugrožava poljoprivredu, vode i šume.

Štete trpe gotovo sve grane privrede, ali odgovora države na sve to nema. Ministarstvo poljoprivrede još nije izašlo sa mjerama u oblasti poljoprivrede, koja je posebno pogođena, a s obzirom na dosadašnju praksu neizvjesno je da li će bilo šta i preduzeti.

Direktorica Centra za klimatske promjene na Univerzitetu "Donja Gorica" Ivana Vojinović ukazuje da se posljedice suša osjećaju u gotovo svim sektorima.

– Sektor poljoprivrede je izuzetno osjetljiv zbog zavisnosti od posebnih temperaturnih uslova i dostupnosti vode. Suše smanjuju količinu organske materije u zemljištu, povećavaju potrebu za sistemima za navodnjavanje, ograničavaju rast biljaka i smanjuju dostupnost hrane za domaće životinje. Zbog smanjenja vlage u zemljištu, u ekstremnim godinama dolazi do pada i količine i kvaliteta voća, povrća i ostalih kultura, povećanja troškova navodnjavanja, a produženi periodi suše pogoduju i razvoju bolesti i štetočina. Sve navedeno utiče i na prihode poljoprivrednika, posebno malih proizvođača, koji često ne mogu da priušte modernu opremu, ali i na sigurnost snabdijevanja hranom u zemlji – ističe Vojinović.

image
-

Dodaje da suše izlažu sektor šumarstva većem riziku od požara, a što posebno vidimo ovih dana kada Crna Gora gori, gubitku bioraznovrsnosti i slabljenju otpornosti šumskih ekosistema na pojavu bolesti, štetnih insekata, korova i invazivnih vrsta.

– Zbog produženih sušnih perioda i visokih temperatura, očekuje se da će se štete uzrokovane šumskim požarima u budućnosti samo povećavati. Energetski sektor, posebno velike hidroelektrane Piva i Perućica, koje su dominantni proizvođači hidroenergije, sa učešćem od oko 76 odsto u ukupnoj količini električne energije isporučene iz obnovljivih izvora energije, suočavaju se sa smanjenjem proizvodnje zbog niskih vodostaja rijeka u sušnim godinama. To povećava zavisnost od uvoza električne energije i oslanjanje na termoelektranu Pljevlja, čime rastu emisije CO₂ i otežava se eliminacija upotrebe fosilnih goriva, što je preuzeta međunarodna obaveza naše države. Suše ugrožavaju i javno vodosnabdijevanje, posebno u manjim opštinama koje zavise od lokalnih izvora. U ruralnim područjima dolazi do nestašice i smanjenja kvaliteta vode za piće – ukazala je Vojinović.

Naglašava da tokom dugih perioda niskih vodostaja, čak i velike rijeke, poput Morače, presušuju na dužim djelovima korita, što ima teške posledice.

Sušni periodi češći nakon devedesetih

Vojinović kaž da istorijski podaci govore da su u periodu od 1950. do 1990. godine suše u Crnoj Gori bile rjeđe i najčešće ograničene na uža područja južnog dijela zemlje, uglavnom tokom ljetnjih mjeseci.

– Međutim, od devedesetih godina dramatično su se promijenili način na koji se javljaju suše, njihova učestalost, prostorni obuhvat i intenzitet, pa su suše postale jedno od centralnih pitanja uticaja klimatskih promjena na Crnu Goru. Klimatske promjene, koje se ogledaju u porastu prosječnih temperatura, promjenama režima padavina, dužim toplotnim talasima i povećanom učestalošću ekstremnih vremenskih događaja, dovele su do toga da suše prerastaju iz meteoroloških anomalija u složen društveno-ekonomski izazov. Nacionalni plan za sušu iz 2020. godine, prvi strateški dokument posvećen ovom problemu koji je Crna Gora izradila, koji analizira problem suša iz ugla nauke, prakse i politike, pokazuje koliko su suše sada značajne i koliko će njihovi uticaji u budućnosti biti izraženiji, a jasno definiše i mjere za prevenciju, prilagođavanje i ublažavanje posledica.

U periodu između 2003. i 2019. godine, izdvojilo se šest velikih epizoda suša. Suša iz 2003. godine, koja je bila dio šireg evropskog toplotnog talasa, dovela je do manjih poljoprivrednih prinosa, a ljetnji vodostaji nekih od rijeka pali su na rekordno niske nivoe. Suša iz 2007. godine trajala je dugo, sa značajnim brojem uzastopnih dana sa manje od 1 mm padavina. Započela je kao meteorološka suša, usled velikog deficita padavina u centralnim oblastima, ali je ubrzo prerasla u poljoprivrednu i hidrološku sušu, izazivajući oštar pad prinosa u glavnim proizvodnim regionima, smanjenje dotoka vode u hidroelektranama Piva i Perućica, probleme sa vodosnabdijevanjem Podgorice i Cetinja, te ozbiljan pad ribljeg fonda u Skadarskom jezeru. I meteorološka suša iz 2011. godine evoluirala je do nivoa poljoprivredne i hidrološke suše zbog ekstremnog hidrološkog deficita u nekim regijama, poput Zetske i Bjelopavlićke ravnice, ali i do nivoa ekonomskog problema koji je pogodio cijelu državu – podsjeća Vojinović.

Pored meteoroloških i hidroloških efekata, kako dodaje, zabilježeni su gubici u poljoprivredi, porast cijena na lokalnim pijacama, te smanjena kupovna moć stanovništva u ruralnim područjima.

– Geografska distribucija uticaja suše pokazuje da su najugroženija područja Zetska i Bjelopavlićka ravnica (najveći poljoprivredni kapaciteti države), priobalje (gdje su turistički prihodi direktno vezani za vodne resurse) i karstna područja centralnog i južnog regiona, koja prirodno imaju ograničene rezerve podzemne vode. Sjever države, iako bogat vodom, sve češće bilježi sušne periode tokom ljeta, posebno u beranskom, bjelopoljskom i pljevaljskom kraju, što utiče na stočarstvo i proizvodnju mlijeka – kazala je Vojinović.

– Turizam, naročito segment vezan za prirodne atrakcije i aktivnosti na vodi, poput raftinga, ribolova i plovidbe, trpi pad posjećenosti i smanjenje prihoda kada su jezera i rijeke presušeni. Ni zdravlje ljudi ne ostaje pošteđeno, pa kombinacija suša, produženih perioda visokih temperatura i niske vlažnosti povećava rizik od dehidratacije, kardiovaskularnih i respiratornih problema – objašnjava Vojinović.

Prema njenim rijčima, projekcije klimatskih promjena za Crnu Goru jasno pokazuju da će se rizici povećavati, a prostor za prilagođavanje sužavati.
- Optimistični scenario iz Četvrte nacionalne komunikacije i Prvog dvogodišnjeg izvještaja o transparentnosti Crne Gore prema UNFCCC (2024) ukazuje na porast prosječnih godišnjih temperatura od oko 2°C do sredine vijeka i do 2,5°C do 2100. godine, posebno tokom ljetnje sezone. Prema pesimističnijem scenariju, prosječna godišnja temperatura mogla bi da poraste za više od 4°C do kraja vijeka, a ljetnje temperature bi se povećale i do 5°C. Takve promjene će intenzivirati brojne klimatske hazarde, uključujući sušu, toplotne talase, pomjeranje vegetacionih zona, promjenu hidrološkog ciklusa, a što će uticati na proizvodnju energije, turizam, poljoprivredu, javno zdravlje, itd. Padavine će u prosjeku biti rjeđe, ali intenzivnije, što će značiti duže sušne periode između kišnih epizoda, povećan rizik od šumskih požara i degradacije zemljišta, kao i izraženije sezonske oscilacije u raspoloživim količinama vode. To može dovesti do situacije u kojoj čak i tradicionalno vlažna područja, poput planinskih regija na sjeveru, doživljavaju ozbiljne nestašice vode u sušnim godinama – ističe Vojinović.

Institut za javno zdravlje izdao preporuke zbog povišenog zagađenja vazduha

Uprkos sušnom periodu, predsjednik Odbora direktora Regionalnog vodovoda Zoran Lakušić kaže da je ovo ljeto bilo rekordno za to preduzeće i da imaju stabilno vodosnabdijevanje Primorja, gdje je u sezoni rekordna potrošnja.

– Tokom juna, jula i početka avgusta ove godine, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje obezbijedio je uredno i stabilno vodosnabdijevanje svih primorskih opština, uprkos povećanoj potrošnji uslovljenoj intenzivnom turističkom sezonom i lošim hidrološkim uslovima. Zahvaljujući pravovremenom planiranju, modernizaciji sistema i odgovornom upravljanju resursima, nijedan grad na Primorju nije ostao bez urednog vodosnabdijevanja – naglašava Lakušić.

image
-

Kaže da su ostvarene rekordne količine isporučene vode u poređenju sa prethodnim godinama, uz istovremeno održavanje optimalnog pritiska u mreži i minimiziranje gubitaka.

– Posebno značajan doprinos stabilnosti sistema imala je odluka o zaustavljanju nelegalne eksploatacije pijeska i šljunka iz korita rijeke Morače, u drugoj zoni sanitarne zaštite izvorišta Bolje sestre, čime je obezbijeđeno očuvanje ključnog vodoizvorišta i dugoročna sigurnost vodosnabdijevanja. Naš prioritet uvijek je bio i ostao sigurno, kvalitetno i kontinuirano snabdijevanje vodom Crnogorskog primorja. Rezultati ovog ljeta potvrđuju da dosledno sprovođenje mjera zaštite resursa i odgovorno upravljanje sistemom daju trajne rezultate – rekao je Lakušić.

Edukovati poljoprivrednike

Vojinović smatra da bi u sklopu mjera za prilagođavanje na sušu trebalo unaprijediti sistem monitoringa pomoću standardizovanih indeksa padavina, vegetacije i vlage u zemljištu, kako bi se na vrijeme prepoznali znakovi nadolazeće suše. Takođe, kako je dodala, treba jačati kapacitete za ranu najavu, modernizovati sisteme navodnjavanja i uvesti napredne tehnike očuvanja vode.
– Naročito u poljoprivredi, pored edukacije poljoprivrednika o praksama otpornim na sušu, mjere prilagođavanja treba da uključuju odabir adaptivnih sorti koje su bolje prilagođene suši i stresnim uslovima, poboljšano upravljanje vodama i promjene u sistemu uzgoja – ukazuje Vojinović.

Navodi i da su kapaciteti lokalnih vodovoda nedovoljni za ljetnje potrebe.

– Lokalni vodovodi na Crnogorskom primorju ne mogu zadovoljiti rastuće potrebe za pitkom vodom, što dovodi do značajnog deficita. Zbog ovoga, Regionalni vodovod ima ključnu ulogu u nadomještanju deficita i ravnomjernoj distribuciji pitke vode na cijelom Primorju, sa kapacitetima projektovanim da zadovolje potrebe svih potrošača. Ipak, zbog predviđenog rasta stanovništva i turizma, biće potrebne dodatne investicije u modernizaciju i proširenje sistema – ukazuje Lakušić.

Ističe da je Regionalni vodovod tokom ljeta radio u punom pogonu i na maksimalnim kapacitetima.

– Ova sezona je bila izuzetno izazovna zbog drastičnog pada izdašnosti izvorišta lokalnih vodoizvorišta, što je predstavljalo realan rizik po uredno snabdijevanje Primorja. Uprkos tome, zahvaljujući brzoj reakciji menadžmenta, tehničkog sektora i svih zaposlenih, sistem je stabilizovan i potrošačima su isporučene sve tražene količine vode – u pojedinim danima i do 175 odsto iznad ugovorenih. Crnogorsko primorje se svake godine tokom ljetnje sezone suočava sa povećanim zahtjevima za vodom, kako zbog porasta broja stanovnika, tako i zbog turističke sezone. Uprkos ovim izazovima, Regionalni vodovod uspješno obezbjeđuje dovoljne količine pitke vode – istakao je Lakušić.

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
Pratite nas
i na WhatsUp kanalu
05. decembar 2025 23:24