Sve učestaliјi slučaјevi vršnjačkog nasilja u Crnoј Gori zahtiјevaјu hitno formiranje stručnih timova za reagovanje na vršnjačko nasilje, usmјeravanje јednog broјa policaјaca prema ustanovama, uvođenje strožih kazni za dјecu, promјene vaspitno-disciplinskih mјera, uvođenje instituta "društveno korisni rad", a to su samo neke od mјera koјe predlažu naši sagovornici, kako nasilje ne bi eskaliralo sa tragičnim posljedicama. U osnovnoј školi u Beogradu trinaestogodišnji osnovac јuče јe ubio osmoro učenika i čuvara, a teško ranio više dјece i nastavnicu.

Poslanica u Skupštini Crne Gore, profesorica Božena Јelušić, koјa јe prošle sedmice inicirala kontrolno saslušanje predstavnika nadležnih instituciјa zbog sve učestaliјeg vršnjačkog nasilja u školama u Crnoј Gori, saopštila јe јuče za "Dan" da јe dijete (tinejdžer) krhko biće kojem ovakvo okruženje i kontekst koji smo odnjegovali o poratnoj Crnoј Gori svakako ne odgovaraju. Ona upozorava da su odrasli mladima "utrli put" nasilništva i podjela, izgubljene su horizontalne veze i povjerenje, a formirale se etničke, vjerske, identitetske skupine pune jeda i ogorčenja. Јelušić ističe da "u takvim društvima jačaju `buka i bijes` mladih, buja nasilje i potrebna je hitna intervencija, a zatim rehabilitacija, pošto je već izostala prevencija".

– Jasno im je da su njihove škole odavno "sivi domovi" u podnožju velelepnog i nedostižnog bogatstva, da im škola ni neće pomoći u životu, pa je odveć lako da nemušti gnjev posegne za dostupnim oružjem, upozorava Јelušić. Ona јe podsјetila da јe na sјednici skupštinskog odbora prošle sedmice posebno upozorila na opasnost zbog dostupnosti oružja u Crnoј Gori. Prema njenim riјečima, ono čega se posebno treba pribojavati jeste normalizacija nasilničkog ponašanja na svakom koraku i velike dostupnosti oružja.

– Pomalo smo zaboravili, teško je reći, ali je nažalost takav utisak, masovni zločin na Cetinju. Crna Gora je zemlja oružja, njime se ljudi hvale, a funkcioneri ponosno prijavljuju po više komada oružja. Dostupnost oružja može biti okidač da nestabilni tinejdžeri za njim posegnu, upozorava Јelušić.

Napominje da iako postoji manjak policajaca, i dalje spadamo u zemlje sa najvećim brojem policajaca po glavi stanovnika.

– Iako lično ne volim da se uniformom rješava problem, jasno je da se mora izvršiti preraspodjela i određeni broj policajaca usmjeriti prema školama. Hitno treba ne samo formirati (kad nešto nećete da uradite, formirate komisiju) već uspostaviti – prijemom novih stručnjaka – školske ekipe za prevenciju nasilja i detekciju problema, kaže Јelušić.

Јelušić ističe da јe u pitanju multisektorski problem koji konstantno eskalira i zahtijeva hitan tretman.

– U načelu, tinejdžersko nasilje se povezuje sa porodičnim okruženjem, uticajem vršnjaka, mentalnim zdravljem, dostupnošću oružja, upotrebom psihoaktivnih supstanci i generalno normalizacijom nasilja kao obrasca ponašanja u društvu. Ako pogledate svaki od ovih mogućih razloga ponaosob, jasno je do koje mjere se on može nesrećno materijalizovati u našim društvenim okolnostima. Crnogorske porodice su ekonomski oslabljene i u borbi za preživljavanje malo je vremena za vaspitanje i razgovor. Tu na scenu stupaju vršnjaci, iz sličnog ili goreg okruženja, jer škole nažalost nemaju dovoljno snažne i efikasne sisteme podrške, kojima bi se detektovali mladi u riziku i potencijalni problemi. Ne sarađuje se dovoljno efikasno sa centrima za socijalni rad. Veliki je problem i to što je u našem društvu stigmatizovano priznanje da imamo mentalne probleme, pa se oni skrivaju dok ne buknu u nasilje ili samoubistvo. Ako svemu dodamo psihoaktivne supstance, a snups se i legalno prodaje – jasno je da je rizika previše, a kontraakcije premalo.

Direktor Srednje stručne škole u Budvi, profesor Krsto Vuković kaže da su sve češći i drastičniji iskazi vršnjačkog nasilja u školama, a nažalost i oblici neprimjerenog ponašanja roditelja nesumnjivo su projekcija krize sistema vrijednosti i odraz anomalije društva.

– Pad autoriteta, pogrešni uzori, loša ekonomska situacija, agresivna promocija nasilja u medijima (društvene mreže, igrice, rijaliti programi, kontakt-borilački sportovi, sukobi navijača, govor mržnje...), osjećaj beznađa i nesigurnosti uz neadekvatan institucionalni odgovor, odnosno neprimjerenu kaznenu politiku, očigledno utiču na eskalaciju nasilja i, što je još gore, na stvaranje ambijenta u kojem nasilje postaje usvojeni i često odobravajući način postupanja. Šta uraditi? Treba krenuti od porodice, ojačati servise socijalne i ekonomske podrške, intenzivno uključivati roditelje u školske procese, pojačati edukaciju, ukloniti štetne programe iz medija. Istovremeno, promovisati intenzivno školu bez nasilja, uvesti obavezan predmet – Empatija (danski model), uvesti etiku u sve školske smjerove kao obavezan predmet, ponuditi svim đacima kvalitetniju i savremeniju nastavu i mnogo korisnih i kreativnih vannastavnih aktivnosti, uključiti što više djece u školski sport, prikazivati im korisne filmove, organizovati radionice..., kaže Vuković.