On je poručio da je regenerativna medicina dio sadašnjosti u manjoj mjeri, ali da će sigurno biti budućnost u liječenju mnogih bolesti.
– Smatram da mi sve više težimo da idemo ka personalizovanoj medicini, a to praktično znači da ćemo da koristimo sopstvene mogućnosti iscjeljivanja i da će regenerativna medicina, ćelijske terapije, subćelijske terapije, genetski modifikovane ćelije i sve što potpada pod bioinženjering, zamijeniti potrebu za određenim ljekovima. I to danas jeste trend u medicini, koji će da se održi u budućnosti, poručio je Abazović.
Abazović je specijalista urgentne medicine i svjetski priznat stručnjak u oblasti regenerativne medicine i primjene matičnih ćelija za liječenje raznih bolesti. Bavi se primjenom matičnih ćelija u ortopediji i neurologiji. Sa Abazovićem smo razgovarali tokom trodnevnog Svjetskog kongresa regenerativne medicine, koji je u Crnoj Gori okupio više od 100 naučnika i ljekara iz 30 država.
On je za naše čitaoce pojašnjavao šta u praksi podrazumijeva nova grana medicine, koja će, kako očekuje, omogućiti da se u skorijoj budućnosti ljudi liječe sopstvenim ćijama, umjesto standardnim ljekovima.
– Regenerativna medicina je za sada grana medicine koja je u povoju. Regenerativna medicina je šira priča od priče o matičnim ćelijama. Ona ima za cilj da uz korišćenje različitih ćelija, tkiva i djelova tkiva, uz bioinženjering, pokušamo da natjeramo naše ćelije, tkiva i organe da se samostalno, brže i adekvatnije regenerišu ili da ozdrave, ili ako prepoznamo da je oštećenje toliko veliko, da se samostalno uklone i da laički rečeno, oslobode mjesto za nove, zdrave ćelije, pojasnio je Abazović.
Naglasio je da se radi o medicinskoj grani koja se najviše i najbrže razvija, "jer neke tehnologije koje su se razvile u bazičnim naukama, danas omogućavaju da određeni dio genoma možemo da modifikujemo, praktično da naučimo ćelije da rade nešto drugo, odnosno što mi želimo da one rade".
– Tako naučene ćelije vraćamo u tijelo, da bi one obavile određenu funkciju, koju ne bi samostalno obavile. To je jedna od velikih stvari koja se desila i koja je pomogla regenerativnoj medicini. Druga velika stvar koja se desila je da je kolega y Japanu 2006. godine dobio Nobelovu nagradu za nešto što zovemo ajpies ćelija, znači mi smo danas u mogućnosti da uzmemo, recimo, moju ćeliju, najčešće krvi, da je potom pretvorimo u matičnu, a da tu matičnu dalje razvijamo u neku ćeliju koja je meni neophodna u tom trenutku. Treća velika stvar je tehnološki razvoj koji je doprinio razvoju regenerativne medicine. Mi smo radeći sve ovo, shvatili da nama nijesu neophodne cijele ćelije kao takve, nego da možemo da koristimo njihove produkte, kako bismo stimulisali određeno tkivo, to su takozvane subćelijske terapije, koje se danas sve više koriste, objašnjava Abazović.
On ističe da "mi imamo tehnologiju da određeni segment gena zamijenimo, odnosno da ćeliju zamijenimo na način na koji želimo, ali mi trenutno ne znamo koji su geni odgovorni kada govorimo o funkciji ćelija i tu nam jako mnogo pomaže arteficijalna inteligencija koja može da analizira mnogo više podataka".
– Praktično, koliko god to futuristički djelovalo, mi imamo tehnologiju da nešto modifikujemo, ali sada smo u fazi ispitivanja šta tačno treba da se modifikuje i kako će se ta modifikacija dalje odraziti kada je primijenimo na živom organizmu. Kako to praktično izgleda, pomenuću gensku terapiju koja se danas uspješno primjenjuje kod određenih maligniteta krvi. Mi uzmemo neke limfocite iz krvi, genetski ih modifikujemo da oni prepoznaju tumorske ćelije, onda ih tako genetski modifikovane umnožimo u više stotina miliona i damo ih nazad u krvotok pacijenta. Te ćelije praktično prepoznaju maligne ćelije i uništavaju ih. To je već prihvaćena terapija, koja sve više ulazi u standardne protokole liječenja, pogotovo kod djece. Slična situacija je, ali je još uvijek manje razvijena, kada se radi o takozvanim "čvrstim" tumorima, gdje mi uzimamo limfocite iz samog tumora i modifikujemo ih, prtaktično im vraćamo prvobitnu funkciju i kao takve ih umnožavamo i dajemo pacijentu. Ovo još nije ušlo u standardnu primjenu i u fazi je istraživanja. Nadam se da će u nekom vremenskom periodu od jedne do dvije godine ući u standardnu primjenu i moram reći da je genska terapija u tom dijelu najviše napredovala, istakao je Abazović.
Коментари (0)
Оставите свој коментар