Samohrani roditelji nemaju adekvatnu podršku nadležnih organa što potvrđuju u svojim izjavama o borbi za goli opstanak. Preciznih podataka o broju samohranih i jednoroditeljskih familija nema, a iz nadležnog Ministarstva finansija i socijalnog staranja u izjavi za „Dan“ obećavaju da će kroz planirane izmjene i dopune Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti posebnu pažnju posvetiti ovoj najosjetljivijoj kategoriji stanovništva.
Prema podacima Monstata iz 2011. godine, kada je bio zadnji popis, u Crnoj Gori ima oko 25 hiljada porodica u kojoj su članovi majka i jedno dijete i preko 5.000 porodica čiju zajednicu čini otac sa jednim djetetom. Koliko u ovom trenutku ima jednoroditeljskih porodica pokazaće novi popis koji bi trebalo uskoro da se sprovede.
– Ministarstvo ne raspolaže podacima o ukupnom broju samohranih roditelja, postoji samo evidencija o broju korisnika materijalnog obezbjeđenja koji su samohrani roditelji i njih, prema poslednjim podacima, ima oko 960. Zakonom o socijalnoj i dječijoj zaštiti propisano je da socijalna i dječja zaštita ima za cilj unapređenje kvaliteta života i osnaživanje za samostalan i produktivan život pojedinca i porodice – tvrde u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja.
Predsjednica Banke hrane Marina Medojević kaže da država nema nikakve sistemske podrške za samohrane porodice.
– Od takvih porodica bukvalno se prave socijalni slučajevi. Ministarstvo koje je predvodio Kemal Purišić, kao i njegovi prethodnici, nijesu imali podatke o broju samohranih roditelja u Crnoj Gori. Ni sada iz ovog ministarstva koje predvodi Milojko Spajić nemamo podatke o broju samohranih majki i očeva, kao ni o broju jednoroditeljskih porodica koje primaju alimentaciju – istakla je Medojevićeva u izjavi za „Dan“.
Dodaje da poseban problem jednoroditeljskim porodicama predstavlja neriješeno stambeno pitanje.
– Naš je predlog da se imovina, za koju se ne može dokazati porijeklo, preusmjeri u rješavanje stambenih pitanja socijalno ugroženih – kazala je Medojevićeva, naglašavajući da brojni apeli Banke hrane koji traju decenijama o osnivanju alimentacionog fonda nijesu urodili plodom.
Nikšićanka Dijana Gojković samohrana je majka osmogodišnjeg dječaka, sa kojim živi u iznajmljenom stanu. Po osnovu materijalnog obezbjeđenja porodice i dječjeg dodatka njihovo mjesečno primanje je cijelih 108 eura, od čega 80 plate zakupninu stana.
– Alimentaciju nijesam uspjela da ostvarim, pa sam odustala da tražim i dalje. Teško je opisati kako i od čega živimo, spas nam je obrok iz Narodne kuhinje koji dobijamo svakodnevno. Neizmjerno sam zahvalna tim ljudima jer nam hranu donesu kući, pošto zdravstveno nijesam u mogućnosti da sama odem kod njih i donesem – ispričala je Gojkovićeva.
Njen sin je osnovac i knjige dobija besplatno, ali sve drugo samohrana majka s mukom obezbjeđuje.
– Od države nemam ama baš nikakvu pomoć ako se izuzme materijalno primanje, a od njega nam ne ostane mjesečno ni centa – kazala je ona.
Za razliku od nje, samohrana majka Desanka Lučić ima veća primanja, ali i dalje teško opstaje. Njen sin Danilo (22) je osoba sa najtežim vidom invaliditeta, niti priča, niti hoda, ona ga hrani i oblači. Uz Danilovu tuđu njegu i invalidninu Desanka prima i 200 eura kao majka osobe sa invaliditetom, ali je to primanje privremeno.
– Za Danila imam i besplatne pelene i većinu lijekova koji su mu potrebni, ali imam i brojne troškove za sve ostalo što mu je neophodno, a što moram da platim. Imam u komšiluku i dobre ljude koji nam pomažu, a od države dodatne pomoći nema i to bi trebalo napokon da se uredi, da i mi imamo koliko-toliko dostojan život – ispričala je Lučićeva.
Bjelopoljka Sanela Rovčanin je jedna od samohranih majki, koja se godinama bori za status žena koje su ostale same da podižu svoju djecu. I uspjela je u svom naumu. Danas ima dva uspješna studenta, koji su primjer u sredini u kojoj žive. Sanela se u međuvremenu zaposlila, radi kao asistent u nastavi a, kako kaže, ima privilegiju da je stambeno situirana, s obzirom na to da joj je u nasledstvo ostao dio porodične kuće.
– Nije se bilo lako nositi sa svim izazovima koje donosi pozicija samohrane majke. Trebalo je sve izdržati i bez pomoći bilo koga, kad je u pitanju lokalna zajednica ili država, doći do pozicije da kažeš da si uspjela u tome. Ipak, nijesu sve samohrane majke u mojoj poziciji, zato što su ekonomski zavisne imaju podosta problema. A sve su takoreći ostavljene na milost i nemilost – priča Sanela.
Ona dodaje da je položaj samohranih majki u kontinuitetu loš.
– Društvo ne vodi računa o njima. Svjedoci smo da se pomažu ovi ili oni, dok samohrane majke kao da ne postoje, niko ih i ne spominje –navodi Rovčanin.
