On ocjenjuje da ukoliko se ne odustane od vrlo upitnog i nedefinisanog (osim kompjuterski) projekta na Veljem brdu u glavnom gradu i ako na vrijeme ne shvatimo pogubnost posljedica koje bi se mogle javiti i prilikom gradnje i poslije gradnje stambenih zgrada, odnosno zbog neobezbjeđivanja uslova da bi ono funkcionisalo bez problema, štete bi bile velike, a Podgorica i Crna Gora nemaju toliko novca da bi se njim razbacivali sanirajući nečije greške ili neznanje.
– Odgovornost kreatora ovog stambenog naselja "ni na nebu ni na zemlji" dovoljno je jasna. Iskompromitovali su se, pa i obrukali pred javnošću (ne znajući upravo šta žele i koliko žele) nekonstantnošću u priči o ovom pitanju, a posebno obmanama koje su sadržane u njihovim izjavama, pa u normalnim pravnim i demokratskim državama ostavke ovih ljudi ne bi bile upitne. Ako se iz grešaka može izvući pouka, onda oni koji su ih činili u ovom slučaju imaju priliku da to shvate i izvine se javnosti. Temu o Veljem brdu valjalo bi što prije zatvoriti, a prostor na njemu ostaviti majci prirodi, kultivisati ga i upodobiti za rekreaciju i šetalište građana, jer je betonizacije do sada bilo previše – kazao je Đukić.
Kako je dodao, od senzacionalnog objavljivanja vijesti o građenju novog "Skadra" na Veljem brdu (stambeni kompleks) i početka njegove realizacije prošlo je poprilično vremena, a tamo se još ništa ne dešava.
– Na kamen temeljac će se još popričekati, kao, izgleda, i na onaj kolektorski u Botunu. Čitava priča oko gradnje stambenog kompleksa na Veljem brdu u Podgorici za stručnu, pa i laičku javnost protkana nepoznanicama i simptomatična, počev od netransparentne javne rasprave, pa do kalkulacija oko veličine naselja i broja stanovnika u njemu, roka građenja i cijene koštanja.
Skoro do juče bio je stav: građenje naselja sa 20.000 stanova i 40.000 stanovnika, pa mnogo kasnije varijanta sa 5.000 stanovnika, ili ništa manje nego četiri puta od prvobitno najavljenog, a na koliko će se sve završiti tek treba da se vidi. Iz ugla struke želim da kažem sljedeće: nije problem što eventualno tamo treba nešto da se gradi, već je više od toga pitanje kako da se gradi i šta bi to naselje trebalo da sadrži i da li će biti ispoštovani parametri struke, odnosno da ono prije toga ima sve uslove i preduslove, a za ovaj projekat, kako ga god ko zvao, skoro nijedan uslov nije konkretno definisan, odnosno ispunjen, a grlom u jagode i na o-ruk se ne grade ni savardaci, a kamoli toliko naselje. Krucijalna pitanja, makar ona iz priča, nijesu riješena. Imamo izjave prvog čovjeka Vlade i njegovog kvaziministra urbanizma i uređenja prostora da je sve to u redu, pa čak i da će stanari u prve objekte moći da se usele krajem tekuće ili početkom 2026. godine. Shodno toj obmani, stizale su i prijave od potencijalnih kupaca stanova. Ti građani su, nažalost, povjerovali u "istinitost" priče autora ovog još uvijek stambenog naselja na neviđeno, ali se bojim da ne prođu kao oni sa Jezdom i Dafinom – upozorava Đukić.
Kako je ukazao, pitanje privatne svojine koja se obuhvata ovim naseljem još nije riješeno, što dodatno dovodi u pitanje i usložnjava realizaciju ovog projekta.
– Nije manje važno ni pitanje šta je sa potrebnom infrastrukturom, odnosno napajanjem naselja vodom i strujom, ili sa odvodom kanalizacionog sadržaja, odnosno sa atmosferskom vodom, i da li može doći (a rizik je veliki) do ugrožavanja postojećih okolnih vodoizvorišta, vodotoka i životne sredine oko tog naselja. Sva ova i mnoga druga pitanja i problemi, po mojoj ocjeni, trebalo je prethodno definisati, uz zaokruženu finansijsku konstrukciju, pa tek onda zakopati prvu krampu i prići realizaciji ovog posla, ne baš malog i jednostavnog, a ne "nastavljati vodu za zeca", a on još trči po Veljem brdu – kazao je Đukić.
