Topli sunčevi zraci probijali su se kroz oblake i bacali svjetlost na ravnicu pred nama. Razgovor uzbuđenih turista spremnih za još jednu novu avanturu prekinulo je konjsko rzanje. U momentu kada prilazim konju, koji će biti moj vjerni prijatelj za vrijeme ove jahačke ture, kroz tijelo mi je prostrujao talas adrenalina. Tamne, blistave oči susrele su se sa mojima. Konj je pratio svaki moj pokret. Pozdravlja me frktanjem dok bojažljivo prolazim prstima kroz njegovu grivu.
Naša jahačka tura kreće sa mjesta Ječmine, nedaleko od željezničke stanice u Kolašinu. Okupljeni jahači stoje pored svojih konja, i dok ih gledam, uvjerena sam da svako od nas, pored radosti i uzbuđenja, osjeća i strah i nervozu. Instruktor nam daje poslednje smjernice i sada samo ostaje da se podignemo u sedlo.
Uzbuđenje, praćeno blagom panikom, ispunjavalo je moje tijelo na svaki trzaj konja. Prvi put u životu sam svjesna snage ovog veličanstvenog bića. Čvrsto sam držala uzde, ali to nije umanjivalo strah od koga su mi ruke podrhtavale. Još jedno frktanje konja je označilo da je spreman za polazak.
Smirenim glasom, instruktor provjerava da li smo svi spremni. Prvi konj ubrzo kreće, a svi ostali ga slijede. Zvuk kopita na stazi postaje sve glasniji. Podigla se i prašina za našom grupom koja se polako udaljava od početne tačke.
Jutarnji vazduh je svjež i čist. Priroda nas je ostavljala bez daha. Drveće je bivalo sve gušće. Kako je vrijeme odmicalo, sigurnija sam bila u sedlu. Osjećaj moći dobijala sam zahvaljujući većoj kontroli nad konjem.
Prva destinacija - predivni manastir Ćirilovac. Vodič ture polako signalizira da je vrijeme da se zaustavimo. Ubrzo smo se našli pokraj svojih konja, koji su u tom trenutku bili naša odgovornost. Dogovor je da tokom jahačke ture svako vodi brigu o svom konju. Posmatrajući ga dok uživa u svakom zalogaju sijena koje mu pružam, osjećam se povezano s njim. Čini mi se da u njegovim krupnim, crnim očima čitam povjerenje.
Nakon kratkog predaha na poljani u blizini manastira, nastavljamo avanturu. Uzde zatežemo, sedla pričvršćujemo, a konje milujemo i smirujemo. Osvježena sam i spremna za dalji put, ali s dozom iznenađenja zbog saznanja da jahanje u velikoj mjeri može da iscrpi.
Jahali smo uzbrdicom, ka vrhu Ključa. Bilo je izazovno, to je najuzbudljiviji dio ture. Dok smo se približavali strmom dijelu staze, osjetila sam da konj usporava, ispitujući teren pred sobom. Vodič nas podsjeća da se nagnemo naprijed kako bismo konjima olakšali uspon. Osjećala sam napor konja, mišići su se grčili, iako je snažan, svaki korak niz strminu bio mu je sve teži.
Konačno, stižemo do katuna. Dočekuje nas miris svježe pripremljenog ručka koji nas mami da zastanemo i odmorimo se nakon napornog dana jahanja. Ipak, prednost imaju naši prijatelji, koji su nas na svojim snažnim leđima doveli do cilja.
Najprije smo nahranili konje, a potom je došao red da se i mi okrijepimo specijalitetima koje nude domaćini. Uživali smo u gorskoj trpezi, ogladnjeli od jahanja i čistog vazduha. Trenuci predaha uz slasne zalogaje povezali su učesnike ove jahačke ture. Združili smo se i uživali u prijatnom ćaskanju, pa nismo ni osjetili da se približio čas povratka.
Dok smo se se spuštali ka ski centru Kolašin, i sunce je polako zalazilo. Konji su koračali lagano, kao da i sami uživaju u tišini i miru koji remeti samo bat njihovih kopita. Stižemo do krajnje tačke... Silazim iz sedla i protežem se, a onda nježno grlim svog novog prijatelja. Pokušavam u sebi da saberem utiske, a onda pogledam oko sebe. Vidim ljude umorne, ali srećom opijene. Tek tada shvatam da sam danas, kroz svaki trenutak proveden u sedlu, osjetila neopisiv mir. Nisam ni slutila da ga mogu pronaći u društvu ove veličanstvene životinje.
Ljubica BULATOVIĆ
Коментари (0)
Оставите свој коментар