Zabrinjava činjenica da se pomoć kada je u pitanju mentalno zdravlje u Crnoj Gori traži samo onda je kada je ono ozbiljno ugroženo, a razlozi su višestruki, upozorava u razgovoru za "Dan" sociolog i vanredni profesor na Policijskoj akademiji u Danilovgradu Violeta Golubović, koja je i član ekspertske grupe za vršnjačko nasilje Savjeta za prava djeteta Vlade Crne Gore i član tima Glavnog grada za borbu protiv zloupotreba psihoaktivnih supstancu. Golubović je trenutno doktorantkinja socijalnog rada na fakultetu u Sarajevu.

– Kada govorimo o uticaju socijalnih i ekonomskih faktora na mentalno zdravlje, već u početku možemo reći da postoji koleracija između njih, jer loši socio-ekonomski uslovi direktno i indirektno mogu da utiču na mentalno zdravlje. Činjenica je da u našem društvu postoji veli broj ljudi koji su u stanju socijalne potrebe, pa je pitanje da li u takvim okolnostima ljudi uopšte imaju potrebu da brinu o svom mentalnom zdravlju. One što se dalje nameće jeste pitanje da li u našem društvu svi imaju mogućnost da sebi obezbijede psihološku podršku. Uprkos činjenici da se sve više insistira na otklanjanju stigme prema ljudima koji imaju potrebu za psihološkom podrškom, u vremenu kada se ljudi bore za sopstvenu egzistenciju, pitanje je koliko imaju luksuz da brinu o mentalnom zdravlju – kazala je Golubović.

U odgovoru na pitanje kako socijalni problemi utiču na uzroke mentalnih problema ističe da je činjenica da živimo u patrijarhalnom društvu, sa i dalje ukorijenjenim tradicionalnim i moralnim vrijednostima, gdje se određeni mentalni problemi normalizuju, a akcenat se stavlja na rješavanje egzistencijalnih problema.

– I to je nešto na čemu se mora raditi. U porodici na rubu egzistencije nerijetko se susreću članovi koji imaju probleme sa mentalnim zdravljen, jer se u takvim porodicama često susrećemo sa bolestima zavisnosti, alkoholizmom, zloupotrebama psihoaktivnih supstanci i nasiljem. Nezadovoljene osnovne potrebe i navedeni problemi sa kojima se susreću u velikoj mjeri su uzrok narušavanja mentalnog zdravlja takvih porodica. Zabrinjava činjenica da se pomoć kada je u pitanju mentalno zdravlje traži samo onda je kada je ono ozbiljno ugroženo. Zabrinjava i činjenica da kao društvo nijesmo emocionalno edukovani, odnosno da ne znamo da prepoznamo sopstvene i tuđe emocije na pravi način, kao ni emocionalne potrebe, što dalje predstavlja rizik za naše mentalno zdravlje – rekla je Golubović.

Ona je istakla da je neophodna promjena svijesti, jer "ljude koji posjećuju psihijatra ili psihologa i dalje nazivaju ludima".

– Svaki društveni problem počinje i završava se u porodici, što znači da je potreban odgoj u porodici, jer djeca uče po modelu roditelja. Pojedinac prvo mora da brine o sebi, o svom mentalnom zdravlju. Kao što je Marko Miljanov rekao, da čuvamo druge od sebe. U savremenom društvu svi imaju anksiozne probleme, samo je pitanje da li je to prolazno stanje – objašnjava Golubović.